Povod okupljanju je posljednji femicid u Slatini i izjava ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Alena Ružića, koju organizatorice ocjenjuju prebacivanjem odgovornosti na ubijenu ženu. Ministar je, podsjetimo, istaknuo da je žena povukla izrečene mjere i da to slučaju daje, kako je rekao, specifično svjetlo. U zajedničkom priopćenju ženskih organizacija stoji da takva ocjena odvraća odgovornost od počinitelja i institucija koje su rizik trebale procijeniti.
- Danas smo se okupile uoči Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama kako bismo još jednom jasno poručile da femicid nije nešto što se događa iznenada i bez upozorenja. Ubojstvima žena vrlo često prethode nasilje, prijetnje, strah i različiti oblici kontrole, a institucije su u mnogim slučajevima s nasiljem već upoznate - rekla je Mirjana Mizdrak Mišanović, koordinatorica u Udruzi žena Vukovar.
"Povlačenje prijave ne znači da je opasnost prestala"
Posebno je upozorila na to da se odgovornost ne smije prebacivati na žrtvu. Razlozi zbog kojih žene odustaju od postupka, kaže, gotovo su uvijek isti.
- Žene odustaju od prijava ili traže povlačenje zaštitnih mjera zbog straha od počinitelja, prisilne kontrole, zaštite djece i ekonomske ovisnosti. To ne znači da je opasnost prestala", rekla je Mizdrak Mišanović i dodala da to ne oslobađa institucije obveze da nastave postupak i sankcioniraju počinitelja.
- Žena može povući prijavu ili zaštitnu mjeru, ali institucija ne smije odustati od praćenja njezine sigurnosti. Država ne može povući svoju obvezu da zaštiti njezin život - poručila je.
Prisilna kontrola, pojam koji se u priopćenju spominje na više mjesta, odnosi se na obrazac ponašanja kojim počinitelj postupno ograničava kretanje, komunikaciju i financije partnerice. Stručnjaci upozoravaju da je upravo taj obrazac, a ne pojedinačni incident, ono što prethodi najtežim ishodima, te da trenutak kad žena najavi odlazak predstavlja razdoblje najvišeg rizika.
Petnaest do dvadeset slučajeva godišnje
Udruga žena Vukovar žrtvama nasilja izravnu pomoć pruža 28 godina. - Na godišnjoj razini imamo u prosjeku 15 do 20 slučajeva - navela je koordinatorica, ističući da to nije mali broj s obzirom na veličinu županije i na to da svaka žena treba sveobuhvatnu podršku.
Podrška, objašnjava, ne prestaje prijavom.
- Ženu pratimo u cijelom tom procesu, od prijave nasilja kroz cijeli postupak koji traje, do izlaska iz kruga nasilja - naglasila je Mizdrak Mišanović.
Fizičko nasilje, kaže, najlakše je prepoznati. - Modrice i udarci su uočljivi. Ali najčešći oblik s kojim nam se žene javljaju je dugotrajno psihičko nasilje - navodi Mizdrak Mišanović, ali i naglašava da uz fizičko, tu je i seksualno nasilje, o kojem se najteže progovara, te ekonomsko, odnosno financijsko nasilje, jer žrtve često u potpunosti ovise o počinitelju. Zbog toga, dodaje, mnoge žene u nasilnoj vezi ostaju godinama prije nego što se odluče prijaviti.
Devetnaest ubijenih žena prošle godine
Pozivajući se na podatke koje prikuplja politologinja Dunja Bonacci Skenderović, autorica analize intimnog partnerskog femicida u Hrvatskoj za razdoblje od 2016. do 2023. godine, koordinatorica je navela da je u 2025. u Hrvatskoj ubijeno 19 žena, od čega je 15 slučajeva okarakterizirano kao femicid, što znači da su ih ubili partneri ili članovi najuže obitelji. Ove godine do danas, kaže, zabilježeno je šest femicida.
- Za državu s ovolikim brojem stanovnika i jedna je žena previše - poručila je.
Ista analiza, provedena na 56 slučajeva intimnog partnerskog femicida u razdoblju od 2016. do 2023., pokazala je da je riječ o ubojstvima s prepoznatljivim obrascem, a ne o nepredvidivim tragedijama.
Sedam zahtjeva
Organizatorice akcije od Vlade traže sedam stvari. Prva je poseban zakon protiv svih oblika rodno utemeljenog nasilja i izmještanje nasilja nad ženama iz prekršajne u isključivo kaznenu sferu. Trenutačno se dio takvih slučajeva vodi kao prekršaj, a dio kao kazneno djelo, što, tvrde, dovodi do blažih sankcija i slabije zaštite.
Traže i jedinstvenu, obveznu i standardiziranu procjenu rizika od ponavljanja nasilja i femicida, uz obveznu ponovnu procjenu nakon svake promjene okolnosti, zatim obveznu i kontinuiranu edukaciju svih koji o zaštiti žena odlučuju, hitno i koordinirano postupanje institucija te odgovornost za propuste.
Na popisu su i sveobuhvatna nacionalna strategija u skladu s Istanbulskom konvencijom te stabilno i dugoročno financiranje ženskih organizacija koje pružaju specijalizirane usluge, u skladu s preporukama GREVIO-a, tijela Vijeća Europe koje nadzire provedbu te konvencije. Sedmi zahtjev odnosi se na utvrđivanje propusta u slučaju femicida u Slatini.
- Zakon sam po sebi nije dovoljan ako se u konkretnom slučaju rizik ne prepozna na vrijeme i ako nakon toga ne uslijedi pravodobna reakcija - rekla je koordinatorica Udruge žena Vukovar.
Osim Udruge žena Vukovar, akciju je organiziralo četrdesetak ženskih organizacija i inicijativa okupljenih oko Ženske mreže Hrvatske.
Ako ste žrtva nasilja ili znate za nasilje, pomoć možete potražiti na broju 116 006 — Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja, besplatno i 0–24. U hitnim slučajevima nazovite 192 ili 112. Udruga žena Vukovar dostupna je na 032/421 191.