Brojni vjernici diljem Hrvatske u subotu hodočaste u marijanska svetišta kako bi sudjelovali na euharistijskim slavljima i procesijama te proslavili Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo.
Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, u hrvatskom katoličkom puku poznat kao Velika Gospa, a ponegdje i kao Gospojina, obilježava se svake godine 15. kolovoza.
Velika Gospa ujedno je državni blagdan u Hrvatskoj, kao i u brojnim drugim državama Europe i svijeta, među kojima su Slovenija, Italija, Austrija, Poljska, Belgija, Francuska, Španjolska, Portugal, Čile, Gvatemala i Mauricijus.
Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenoga 1950. papa Pio XII.
Službenom proglašenju prethodila stoljetna tradicija
Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija koja seže koliko i samo kršćanstvo. O Marijinu uznesenju na nebo kroz stoljeća su razmatrali i pisali brojni crkveni oci i sveci, među njima sv. Bernard i sv. Antun Padovanski.
Vjernici Veliku Gospu ponajprije prepoznaju u poniznoj službenici koja je prihvatila Božji izazov i svoj život uskladila s Božjom riječju. Blaženu Djevicu Mariju, Majku Božju, katolički vjernici prepoznaju i u slikama Staroga i Novoga zavjeta.
Na početku Biblije, u Starom zavjetu, nakon što su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu, Bog čovjeka nije ostavio bez nade. Nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, podiže znak žene koja će plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.
U Novom zavjetu, u posljednjoj biblijskoj knjizi, Apokalipsi, otkriva se veliki i strašni znak zmaja. Riječ je o rušilačkoj, negativnoj i arogantnoj sili koja više ne skriva svoje nakane kao što je to bio slučaj sa zmijom. Zmaj predstavlja zlo u svijetu i simbol je sotone. Nasuprot njemu pojavljuje se drugi znak - žena, simbol nježnosti, ljubavi, dobrote i ljepote.
Žena je trudna i nositeljica života, donosi nadu budućnosti. Premda u odnosu na zastrašujuću silu zmaja djeluje slabo, ona izmiče njegovim podvalama i nasrtajima te pobjeđuju ljubav, dobrota i život. Katolički teolozi upravo u tome prepoznaju Veliku Gospu.
Crkveno učiteljstvo taj prizor tumači ne samo kao konačni trijumf Crkve nego i kao opis Marijine pobjede nad smrću.
Štovanje Djevice Marije u bogoslužju proširilo se nakon Efeškoga sabora, koji je 431. sazvao car Teodozije II., a održan je pod predsjedanjem Ćirila Aleksandrijskoga. Na tom je saboru svečano potvrđeno da Mariji, majci Bogočovjeka Isusa Krista, pripada naziv Bogorodica, izvorno grčki „Theotókos“.
Samo nekoliko godina poslije u Jeruzalemu i Betlehemu 15. kolovoza slavila se Marija Bogorodica, a slavlje je uskoro u Jeruzalemu preraslo u blagdan Usnuća Marijina.
Krajem 6. stoljeća, odlukom cara Mauricija, blagdan se počeo obilježavati u cijelome Bizantskom Carstvu. Krajem 7. stoljeća papa Sergije I., podrijetlom Sirijac, dodatno je uzdigao i proširio slavljenje blagdana Usnuća Marijina uvođenjem u rimsku liturgiju 15. kolovoza.
Najvjernija odvjetnica Hrvata
Štovanje Blažene Djevice Marije u Hrvatskoj ima dugu tradiciju. U teškim vremenima i nevoljama narod joj se obraćao za pomoć, a pouzdajući se u njezin nebeski zagovor, iz zahvalnosti ju je častio kao „kraljicu Hrvata“. Kroz povijest zazivali su je i kao „fidelissima advocata Croatiae“ - najvjerniju odvjetnicu Hrvata.
Hrvatska ima brojna marijanska svetišta. Među najpoznatijima su Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, Svetište Gospe Sinjske u Sinju, Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra, Svetište Gospe od Zečeva u Ninu, Crkva Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama te Svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu.
Raspored misa na Veliku Gospu
U Svetištu Gospe Ilačke mise će se na Veliku Gospu slaviti u 7, 9, 10.30, 17 i 19 sati. Središnja hodočasnička misa bit će u 10.30, dok će u 20.30 biti slavljena grkokatolička liturgija.
U Svetištu Gospe Šumanovačke mise će biti u 6, 7.30, 9, 10.30 i 17.30 sati. Vjernici će se za svetu ispovijed moći pripremiti od 5.30 do 11 sati, uz prigodnu marijansku pobožnost pola sata prije svetih misa.
U Svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu mise će biti u 6, 8, 10, 12, 16 i 18 sati. Na završetku mise u 18 sati slijedi blagoslov djece. Hodočasnici će tijekom dana moći pristupiti svetoj ispovijedi, a prije svake mise održavat će se prigodne pobožnosti.
U Svetištu Gospe Lurdske u Prkovcima mise će se slaviti u 6, 9, 11 i 19 sati. Za svetu ispovijed bit će prilika prije, tijekom i nakon misnih slavlja. Velika Gospa i ove će godine biti prigoda za okupljanje brojnih vjernika, molitvu i hodočašće.
Najstarije marijansko svetište u Hrvatskoj s neprekinutim hodočasničkim kontinuitetom jest Svetište Majke Božje Trsatske u Rijeci, čiji počeci sežu u 1291. godinu. Crkva Gospe od Otoka u Solinu, s druge strane, nosi naziv prasvetište jer se nalazi na arheološki najstarijem marijanskom lokalitetu iz 10. stoljeća, iz vremena kraljice Jelene.
Najstariji sačuvani marijanski lik u hrvatskoj umjetnosti, poznat kao Pralik Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, potječe iz druge polovice 11. stoljeća. Pronađen je u crkvi sv. Marije kod Knina, koja je bila stolna crkva kninskog biskupa. Sagrađena je u 9. stoljeću, a obnovljena pod pokroviteljstvom kralja Dmitra Zvonimira, najkasnije do 1078. godine. Uz njezine temelje 1938. godine sagrađena je nova crkva Naše Gospe prema nacrtu kipara Ivana Meštrovića.
Među poznatijim svjetskim marijanskim svetištima su Svetište Majke Božje u Lourdesu u Francuskoj, Fatimi u Portugalu, Czestochowi u Poljskoj, Loretu u Italiji, Altöttingu u Njemačkoj i Guadalupeu u Meksiku.
Titula „najmarijanskijeg pape“ u novijoj povijesti Katoličke Crkve najčešće se pripisuje svetom Ivanu Pavlu II., premda su veliku pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji iskazivali i pape Pio IX., Lav XIII. te Pio XII.