Trajko Iljovski i Tanja Pavošević bili su gosti jutarnjeg showa „Tko rano rani?“ Hrvatskog radija Vukovar, u kojem su govorili o glazbenom i plesnom obrazovanju, radu s djecom, uspjesima učenika i planovima za daljnji razvoj odjela OŠ Dragutina Tadijanovića
Jutro u kojem se govori o glazbi i plesu teško može biti obično. Melodija, ritam ili pokret često u nekoliko trenutaka vrate uspomenu, poprave raspoloženje ili jednostavno daju novi ritam početku dana. Upravo su glazba i ples bili tema razgovora u jutarnjem showu „Tko rano rani?“ kod Mire i Robija, u kojem su gosti bili Trajko Iljovski, voditelj Glazbenih odjela OŠ Dragutina Tadijanovića, i Tanja Pavošević, učiteljica suvremenog plesa u Plesnim odjelima iste škole.
Njihova priča nije samo priča o učenju nota, sviranju instrumenata, plesnim koracima i nastupima. To je priča o djeci koja kroz umjetnost pronalaze način da se izraze, steknu samopouzdanje, upoznaju druge i otkriju vlastite mogućnosti.
Glazbeno obrazovanje u Vukovaru ima dugu tradiciju, a nakon ratnih razaranja trebalo ga je ponovno graditi gotovo od temelja. Danas Glazbeni odjeli OŠ Dragutina Tadijanovića okupljaju velik broj učenika i nude im mogućnost da uz redovito osnovno obrazovanje steknu i glazbena znanja.
Od nekoliko desetaka učenika do velike glazbene obitelji
Trajko Iljovski, magistar umjetnosti i učitelj harmonike, u Vukovar je došao iz Makedonije. Odluka da život i profesionalni put nastavi u gradu koji je još nosio teške ratne posljedice za njegovu obitelj nije bila jednostavna. Ipak, pokazalo se da je bila prava.
U školi radi oko dva desetljeća, a tijekom tog vremena svjedočio je velikim promjenama. Glazbeni odjeli rasli su zajedno s učenicima, učiteljima i programima. Od početnih tridesetak do četrdesetak učenika danas su stigli do brojke od oko 220 učenika.
- Mala škola za veliko srce - slikovito je opisao sredinu u kojoj radi.
Ponuda instrumenata s vremenom se širila. Uz klavir, gitaru i harmoniku, učenici danas mogu učiti i violinu te tamburu, a glazbeno obrazovanje nadopunjuju različiti oblici skupnog muziciranja. Posebna vrijednost upravo je u tome što učenici nisu usmjereni samo na individualno sviranje.
Nakon početnih godina, kada je naglasak na instrumentu i solfeggiu, učenici se uključuju i u skupno muziciranje, orkestre i druge glazbene aktivnosti. Škola tako pokušava djeci pokazati da glazba nije samo svakodnevno vježbanje kod kuće, nego i druženje, zajedništvo i stvaranje nečega što je veće od pojedinca.
Učenici glazbenu školu pohađaju nekoliko puta tjedno, najčešće u suprotnoj smjeni od redovite nastave. To znači da dani mogu biti dugi, ali glazba pritom postaje i prostor predaha i drugačijeg načina učenja.
Važan dio rada je i približavanje glazbe djeci koja tek trebaju odlučiti žele li se upisati. Škola odlazi u osnovne škole, predstavlja instrumente i programe, organizira dane otvorenih vrata i omogućuje djeci da ih isprobaju.
Izbor se, naglašava Iljovski, ne smije nametati.
- Glazba i ples se ne uče na silu - poručuje, ističući da je najvažnije pronaći ono što djetetu odgovara.
Ples koji djeci daje slobodu
Sličan pristup njeguje i Tanja Pavošević, koja je u Vukovar došla 2012. godine s idejom da se plesno obrazovanje dodatno razvija i približi djeci.
Suvremeni ples pritom nije samo niz unaprijed zadanih pokreta. Riječ je o umjetničkom obliku koji je nastao kao svojevrsna reakcija na stroga pravila klasičnog baleta, a u središte stavlja slobodnije korištenje pokreta i izražavanje emocija, misli i različitih unutarnjih stanja.
Upravo je sloboda jedan od njegovih najvažnijih elemenata.
Pavošević ističe kako je najljepše promatrati napredak djece i trenutak kada kroz pokret počnu izražavati ono što možda ne mogu ili ne žele izgovoriti riječima. Kreativnost je temelj suvremenog plesa, a djeci daje prostor da budu svoja.
Plesni odjeli pritom nisu zamišljeni samo kao put prema profesionalnoj plesnoj karijeri. Kao i u glazbi, većina djece neće nužno nastaviti umjetničko obrazovanje na profesionalnoj razini, ali ono što steknu ostaje im kao iskustvo, znanje i način izražavanja.
Pavošević je govorila i o suradnji s Hrvatskim domom Vukovar i amaterskom skupinom Scene Martin, s kojom je sudjelovala u stvaranju plesno-dramske predstave „Dašak sunca“.
Rad s djecom, kaže, zahtijeva stalno prilagođavanje. Generacije se mijenjaju, djeca odrastaju u svijetu u kojem su informacije dostupne gotovo na svakom koraku, pa je zadaća učitelja pomoći im da ih koriste na pozitivan način.
Više od nastave - glazba koja ostaje za cijeli život
Posebna vrijednost Glazbenih odjela OŠ Dragutina Tadijanovića jest u tome što djeca imaju priliku upoznati glazbu i izvan učionice. Učenici odlaze na koncerte, nastupaju i sudjeluju u različitim projektima, a škola surađuje s ustanovama poput Hrvatskog doma Vukovar i Gradskog muzeja Vukovar.
Pokrenut je i koncertni ciklus kojim se u Vukovar dovode kvalitetni izvođači, čime učenici dobivaju priliku čuti vrhunske glazbenike uživo i upoznati se s različitim glazbenim iskustvima.
Iljovski posebno ističe važnost zajedničkog muziciranja. Glazba, kaže, može povezati ljude bez obzira na njihovo podrijetlo, jezik ili druge razlike. Učenici različitih nacionalnosti i vjerskih pripadnosti zajedno uče, vježbaju i nastupaju. Jedan od primjera je i izvođenje „Vukovarske golubice“.
- Glazba je univerzalni jezik - ističe Iljovski, podsjećajući da se glazbenici i plesači iz različitih dijelova svijeta mogu razumjeti i bez zajedničkog govornog jezika.
Ipak, put kroz glazbenu školu nije uvijek pravocrtan. Budući da glazbeno obrazovanje nije obvezno, dio učenika tijekom godina odustane. Prema iskustvu škole, tijekom šest godina školovanja izgubi se otprilike 30 do 40 posto učenika. Neki se ipak ponovno vrate, a oni koji završe osnovno glazbeno obrazovanje mogu nastaviti školovanje u srednjim glazbenim školama u Vinkovcima ili Osijeku.
Posebno zadovoljstvo učiteljima predstavlja činjenica da su neki njihovi bivši učenici danas njihove kolege.
Želja za vlastitim prostorom
Uz rast broja učenika i programa, pojavljuju se i novi izazovi. Jedan od najvećih je prostor.
Glazbeni i plesni odjeli nemaju vlastitu veliku dvoranu u kojoj bi mogli održavati veće koncerte, probe orkestara, zborova i plesnih skupina. Zato se za različite programe koriste prostori drugih gradskih ustanova, među kojima su Hrvatski dom Vukovar i Gradski muzej.
Suradnja s tim ustanovama je dobra, ali vlastiti prostor bio bi važan korak u daljnjem razvoju.
Istodobno se govori i o mogućnosti da Glazbeni odjeli u budućnosti dobiju status samostalne osnovne glazbene škole. Iljovski pritom naglašava da je riječ prije svega o organizacijskom i formalnom pitanju. Najvažnije je da se nastavi raditi s djecom i razvijati programi.
U odjelima danas radi 23 učitelja, a posljednjih se godina puno ulagalo i u stručnost nastavnog kadra. Među novim djelatnicima je i mlada učiteljica violine koji je nedavno završila studij u Splitu. Cilj je zadržati kvalitetan i stabilan tim, jer kontinuitet rada s djecom ima veliku važnost.
Planova ne nedostaje. Jedan od njih je i ponovno snažnije razvijanje puhačkog orkestra, kako bi učenici i nakon završetka osnovnog glazbenog obrazovanja mogli ostati povezani s glazbom.
Upravo je to jedna od najvažnijih poruka razgovora s Trajkom Iljovskim i Tanjom Pavošević, ne mora svako dijete postati profesionalni glazbenik ili plesač. Važno je da kroz glazbu i ples dobije priliku otkrivati vlastite mogućnosti, izražavati se, upoznavati druge i bolje razumjeti svijet oko sebe.
A kada dijete prvi put izađe na pozornicu, zasvira, zapjeva ili pokretom ispriča vlastitu priču, tada nastava postaje nešto mnogo veće od školskog sata. Postaje iskustvo koje može ostati za cijeli život.
SNIMKU gostovanja Trajka Iljovskog i Tanje Pavošević u jutarnjem showu Tko rano rani? poslušajte u playeru ispod članka.