Osijek je jedna od lokacija koje se razmatraju za gradnju energane za energetsku oporabu otpada koji se ne može reciklirati. Prema predstavljenim planovima, postrojenje bi se nalazilo u sklopu kogeneracijskog postrojenja Orlovnjak, u slobodnoj zoni Osijek, a njegov predviđeni kapacitet iznosio bi 54.000 tona goriva iz otpada godišnje. Energana bi bila namijenjena potrebama Slavonije.
Projekt je dio šireg plana usmjerenog na smanjenje količina otpada koje završavaju na odlagalištima te njegovo korištenje za proizvodnju električne i toplinske energije. Prema procjenama Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Hrvatskoj su potrebna četiri takva postrojenja, a osim Osijeka kao moguće lokacije navode se Šibenik, Rijeka i Zagreb.
Planove je na okruglom stolu o energetskoj oporabi otpada na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje predstavila Maja Feketić, načelnica sektora za fondove Europske unije u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Za osječki projekt već je održana prva sjednica stručnog povjerenstva u postupku procjene utjecaja na okoliš.
Pritom je naglašeno da planirane energane nisu namijenjene obradi opasnog otpada. U njima bi se energetski iskorištavalo gorivo dobiveno od otpada koji preostane nakon izdvajanja materijala pogodnih za recikliranje.
Raste količina komunalnog otpada
Potreba za dodatnim kapacitetima proizlazi iz povećanja količina komunalnog otpada i činjenice da se znatan dio još uvijek odlaže. Prema podacima Fonda, u Hrvatskoj je 2014. godine nastajalo 379 kilograma komunalnog otpada po stanovniku, dok je 2024. ta količina porasla na 497 kilograma.
U Europskoj uniji prosjek je u istom razdoblju povećan sa 479 na 517 kilograma po stanovniku.
Istodobno je Hrvatska ostvarila napredak u recikliranju. Udio recikliranog otpada porastao je sa četiri posto u 2010. na 38 posto u 2024. godini, dok je udio otpada odloženog na odlagalištima smanjen s 94 na 51 posto. Unatoč tome, na odlagalištima i dalje završava više od polovice komunalnog otpada.
U planovima i druge hrvatske lokacije
Uz Osijek, energana se planira i uz Centar za gospodarenje otpadom Bikarac kod Šibenika. Predviđeni kapacitet tog postrojenja iznosi 130.000 tona goriva iz otpada godišnje, a trebalo bi prihvaćati otpad iz četiriju dalmatinskih županija, Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske, Zadarske i Dubrovačko-neretvanske. Sredstva za izradu projektne dokumentacije osigurali su Fond i nadležno ministarstvo.
Rijeka je Fondu podnijela zahtjev za financiranje izrade studije kojom bi se ispitala opravdanost gradnje energane. Razmatra se mogućnost da postrojenje obrađuje gorivo iz otpada i osušeni mulj iz centara za gospodarenje otpadom Marišćina, Kaštijun i Babina Gora.
Prema riječima Maje Feketić, i Zagreb bi trebao izgraditi vlastitu energanu, a interes su iskazali i privatni investitori. Daniel Rolph Schneider, predstojnik Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, spomenuo je i planove tvrtke C.I.O.S. za gradnju energane u Sisku te Kutinu kao još jednu moguću lokaciju.
Od planiranja do početka rada može proći deset godina
Schneider smatra da su Hrvatskoj potrebne četiri energane te procjenjuje da bi godišnje trebalo energetski oporabiti između 350.000 i 500.000 tona goriva iz otpada, ne računajući dodatne količine osušenog mulja i drugih materijala.
Upozorio je i na dugotrajnost pripreme takvih projekata. Od odluke o gradnji do početka rada postrojenja, prema njegovoj procjeni, može proći osam do deset godina.
Paralelno se razvija mreža centara za gospodarenje otpadom. Prema planovima, Hrvatska bi do 2031. trebala imati ukupno 11 takvih centara. Pet ih trenutačno radi, tri su u izgradnji, za dva se čeka odabir izvođača, dok je Grad Zagreb dobio lokacijsku dozvolu za svoj centar.
Nakon uspostave svih centara očekuje se proizvodnja oko 550.000 tona goriva iz otpada godišnje. Upravo bi taj materijal, koji preostaje nakon izdvajanja otpada pogodnog za recikliranje, trebao biti jedna od glavnih sirovina za planirane energane.