Osobna svjedočanstva, sjećanja, mirisi i osjećaji iz djetinjstva obilježenog ratom u Vukovaru 1991. godine sačuvani su u knjizi Maje Weber, predstavljene u Gradskom muzeju Vukovar.
Priče koje čuvaju sjećanja i donose nadu
U Gradskom muzeju Vukovar održana je promocija knjige „Grad bez zidova – Priče koje hodaju“ autorice Maje Weber. O knjizi su, uz autoricu, govorile urednica Lidija Miletić i recenzentica Tijana Pavliček, dok je razgovor moderirao Milan Paun. Predstavljanje je održano u sklopu 22. Dana Matice hrvatske u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Knjiga donosi autobiografske priče o odrastanju u Vukovaru tijekom ratne 1991. godine, o strahovima, svakodnevici i iskustvima koja su zauvijek obilježila autoričino djetinjstvo. Ideja za knjigu razvila se kroz njezine susrete s učenicima osnovnih i srednjih škola diljem Hrvatske, kojima već nekoliko godina prenosi svoja sjećanja i približava iskustvo odrastanja u ratnim okolnostima.
„Potaknuta sam predavanjima koje radim posljednje tri godine. Ove godine to je već četvrta godina u školama u Hrvatskoj. Kroz susrete prvenstveno s djecom u osnovnim i srednjim školama rodila se ta ideja. Bilo je i prijedloga da napišem neke priče kako bi ostale zabilježene jer slova uvijek pamte više nego ljudi“, pojasnila je Maja Weber.
Završetak knjige autorici je posebno drag
Autorici je teško izdvojiti samo jednu priču, jer svaka od njih nosi osobno i obiteljsko značenje. Ipak, posebno joj je drag završetak knjige, koji, unatoč teškim iskustvima, donosi poruku nade.
„Bilo je loše, bilo je ružno, naravno, nije uopće bilo lijepo, ali ja danas hodam, moje priče imaju nekakve svoje korake. Nadam se da će one nastaviti dalje pričati generacijama koje dolaze. To su priče koje ne trebaju ostati zatvorene u knjizi“, istaknula je Weber.
Osim povijesnih događaja i slika iz ratnog Vukovara, knjiga prenosi i čitav niz osjetilnih doživljaja, od mirisa i zvukova do boja i osjećaja koji su obilježili jedno djetinjstvo. Autorica naglašava kako njezine priče mogu potaknuti različite emocije i kod čitatelja čija iskustva nisu povezana s Domovinskim ratom.
Urednica knjige Lidija Miletić istaknula je važnost zapisivanja osobnih svjedočanstava i njihova prenošenja budućim generacijama.
„Maja Weber, rođena Vukovarka, imala je deset godina kada ju je rat zatekao u Vukovaru. Kao dijete doživjela je rat na poseban način, proživjela stradavanja, podrume i izlazak iz grada. Nakon dugih godina odlučila je svoje priče, koje je već pripovijedala učenicima diljem Hrvatske, uokviriti u knjigu. Osobito smo sretni što će na taj način ostati zabilježene za generacije koje dolaze“, rekla je Miletić.
Priče su kratke, ali sadržajno bogate, ispunjene osjećajima, bojama, mirisima i tonovima
Izdavač knjige je Ogranak Matice hrvatske u Vukovaru, a njezino predstavljanje u Gradskom muzeju bilo je prilika da se osobna sjećanja iz djetinjstva pretvore u trajno pisano svjedočanstvo.
Miletić je naglasila kako su Majine priče kratke, ali sadržajno bogate, ispunjene osjećajima, bojama, mirisima i tonovima koji čitateljima približavaju svijet djeteta u ratnim okolnostima.
„Ovo su priče koje će pokazati djeci kako je bilo odrastati u vrijeme rata u razrušenom Vukovaru i kako je to odrastanje, iako u specifičnim uvjetima, ipak isto ono odrastanje kroz koje prolaze sva djeca. Život uvijek pobijedi, ljubav uvijek pobijedi, tako i u Majinoj knjizi“, poručila je Miletić.
„Grad bez zidova – Priče koje hodaju“ prva je knjiga Maje Weber, nastala iz potrebe da osobna iskustva i uspomene ne budu zaboravljeni. Iako samo pisanje nije trajalo dugo, autorica ističe kako je priča nastala neposredno prije završetka knjige zaokružila cijelu cjelinu i dala joj konačan oblik. Na kraju promocije zahvalila je svima koji su na bilo koji način pomogli u njezinu nastanku.
Knjiga tako podsjeća da povijest nisu samo datumi i događaji, nego i ljudski životi, osobna sjećanja i djetinjstva koja su zauvijek promijenjena. Kroz priče koje nastavljaju svoj put, Maja Weber čuva uspomene na ratni Vukovar i prenosi poruku da se, čak i nakon najtežih iskustava, život nastavlja, a nada ostaje.