Rozalija Jakumetović, predsjednica Udruge Mađara grada Vukovara i Vijeća mađarske nacionalne manjine Vukovarsko-srijemske županije, govori o životu mađarske zajednice, pravima koja ostvaruju, kulturi i jeziku, ali i izazovima poput iseljavanja, demografije i asimilacije
Kada bi trebalo sačuvati priču o jednoj zajednici, možda bi bilo dovoljno sačuvati njezin jezik, pjesmu, recept i jednu narodnu nošnju. Upravo tako, korak po korak, svoju priču u Vukovaru čuva mađarska nacionalna manjina.
U gradu u kojem je danas, prema posljednjem popisu stanovništva, oko 240 Mađara, svaka aktivnost koja okuplja ljude ima dodatnu vrijednost. Pjesme koje su nekada pjevale bake, ručno izrađene narodne nošnje, tradicionalna jela, učenje jezika i okupljanja u udruzi nisu samo kulturni programi. Oni su način da ono što je naslijeđeno ne ostane zapisano samo u sjećanjima starijih generacija.
O tome kako danas žive Mađari u Vukovaru i Vukovarsko-srijemskoj županiji, kako čuvaju svoj identitet i s kojim se izazovima susreću, govorila je Rozalija Jakumetović, predsjednica Udruge Mađara grada Vukovara i predsjednica Vijeća mađarske nacionalne manjine Vukovarsko-srijemske županije.
Od 450 do oko 240 Mađara u Vukovaru
Prema posljednjem popisu stanovništva, u Hrvatskoj živi oko 11 tisuća pripadnika mađarske nacionalne manjine. Najviše ih je na području Osječko-baranjske županije, dok ih u Vukovarsko-srijemskoj županiji živi oko 1.800.
Mađari su prisutni u više mjesta, među kojima su Vukovar, Vinkovci, Marinci i Stari Jankovci, a zajednica nastoji očuvati svoje posebnosti kroz rad manjinskih vijeća, udruga i različite kulturne programe.
U samom Vukovaru njihova je brojnost posljednjih godina značajno smanjena. Kada je 2008. godine osnovana Udruga Mađara grada Vukovara, u gradu je živjelo oko 450 Mađara. Danas ih je, prema podacima koje iznosi Jakumetović, oko 240.
- Nažalost, stariji ljudi umiru, a mladi se sve manje aktiviraju - kaže Jakumetović.
Udruga danas broji oko 120 članova, dok je aktivno njih 35 do 40. Ipak, kada se organiziraju manifestacije, odaziv je znatno veći, okuplja se između 70 i 80 ljudi.
Demografija je, kaže, jedan od najvećih problema s kojima se zajednica suočava. U posljednjih desetak godina, prema njezinoj procjeni, broj Mađara u Hrvatskoj smanjen je za nekoliko tisuća, a razlozi su višestruki, od iseljavanja i potrage za boljim poslovima do promjena u obiteljima i postupne asimilacije.
- Otvorile su se granice, otvorila se Europa i ljudi su otišli tražiti bolje poslove i bolje uvjete života - objašnjava Jakumetović.
Poseban problem vidi u tome što se dio mladih nakon sklapanja braka više ne izjašnjava kao Mađari ili tu pripadnost ne prenosi na svoju djecu.
Jezik se najprije čuva kod kuće
Za Jakumetović očuvanje identiteta počinje puno prije institucija, udruga i manjinskih vijeća, počinje u obitelji.
- Korijen mora biti u obitelji. Ako u obitelji postoji mađarski jezik, onda se on može dalje prenositi - ističe.
Upravo je zato pitanje jezika jedno od najvažnijih za budućnost zajednice. Udruga Mađara grada Vukovara organizira učenje mađarskog jezika, no nekoliko sati tjedno teško može zamijeniti ono što dijete dobiva svakodnevnim razgovorom s roditeljima, bakom i djedom.
- Ako majka, otac, baka ili djed jednostavno ne razgovaraju s djecom i unucima na mađarskom jeziku, onda se jezik gubi - kaže Jakumetović.
Ipak, razloga za optimizam ima. Posebno ističe mogućnost učenja mađarskog jezika u pojedinim osnovnim školama i činjenicu da se nastoji osigurati njegovo prenošenje na mlađe generacije. Mađarski jezik, kaže, jest zahtjevan, ali je istodobno „prekrasan i predivan“.
Sama je, dodaje, primjer da različiti identiteti mogu živjeti zajedno. Njezin suprug je Hrvat, ona je Mađarica, a njihov sin govori i hrvatski i mađarski.
- Sve treba poticati iz obitelji - zaključuje.
Od pjesme i narodne nošnje do langošice
Očuvanje identiteta u vukovarskoj mađarskoj zajednici ne svodi se samo na jezik. Velik dio aktivnosti Udruge Mađara posvećen je kulturi, običajima i tradiciji.
Udruga ima zbor u kojemu se pjevaju stare mađarske pjesme, uključujući one koje su nekada bile dio svadbi i drugih okupljanja. Posebno mjesto zauzimaju ručni radovi i narodne nošnje.
Jakumetović je sama ručno sašila i izvezla 24 narodne nošnje, od bluza i pregača do prsluka i drugih dijelova tradicijske odjeće.
Tu je i izrada nakita od sitnih perlica, tradicija koju su nekada njegovale njihove bake.
- Nije bilo zlata ni srebra, pa su se žene ukrašavale perlicama, nizale ih i izrađivale različite motive -opisuje.
Posebno mjesto zauzima gastronomija. Na manifestacijama se pripremaju langošice, dimnjak-kolač, odnosno kürtőskalács, različiti paprikaši, gulaši, fišpaprikaš i druga tradicionalna jela.
Vukovarski Mađari svoju gastronomiju ne čuvaju samo unutar udruge. S njom odlaze i u druga mjesta kada ih pozovu, predstavljajući tako dio mađarske tradicije široj publici.
Ples je, međutim, jedan od primjera koliko demografski trendovi utječu na očuvanje kulture. Vlastitu plesnu skupinu više nemaju jer su mladi koji su u njoj sudjelovali otišli na fakultete, zaposlili se izvan Vukovara ili zasnovali vlastite obitelji.
Zato na manifestacije pozivaju plesne skupine iz drugih sredina u kojima mađarska zajednica još ima dovoljno mladih za takve aktivnosti, prije svega s područja Osječko-baranjske županije
Prava postoje, ali zajednica treba ljude koji će ih živjeti
Jakumetović položaj Mađara u Hrvatskoj ocjenjuje dobrim. Ističe da pripadnici manjine imaju mogućnost ostvarivanja prava od predškolskog odgoja i obrazovanja do visokog školstva, kao i mogućnost korištenja različitih oblika institucionalne i financijske potpore.
Posebno joj je važno što, kako kaže, svoj identitet u Hrvatskoj može slobodno isticati.
- Kada god odem u grad ili bilo gdje drugdje, slobodno mogu reći da sam Mađarica. Nikada, ali baš nikada, nisam doživjela da me netko zbog toga krivo pogleda ili grubo odgovori. Dapače, svi smo prihvaćeni - govori.
Istodobno naglašava da prava nisu dovoljna sama po sebi. Potrebni su ljudi koji će ih koristiti, organizirati se i sudjelovati u životu zajednice.
Važnu ulogu u tome imaju manjinska vijeća. Kao predsjednica Vijeća mađarske nacionalne manjine Vukovarsko-srijemske županije, Jakumetović sudjeluje u praćenju potreba zajednice i provedbe programa, a posebno ističe suradnju sa županijskom upravom.
Sličnu važnost ima i politička zastupljenost. Mađarsku nacionalnu manjinu u Hrvatskom saboru predstavlja Robert Jankovics, a Jakumetović ističe važnost mogućnosti da manjina kroz svojega zastupnika sudjeluje u donošenju odluka.
Za nju pritom nije važna samo potpora, nego i mogućnost kritike kada smatraju da neki prijedlog ili zakon nije dobar.
- Ako možemo kroz dijalog postići razumijevanje između većinskog i manjinskog naroda, onda je to jedan veliki plus za sve nas - poručuje.
Sjećanje na Vukovar i doprinos Domovinskom ratu
Mađarska zajednica svoju pripadnost Vukovaru ne promatra odvojeno od njegova ratnog iskustva.
Jakumetović posebno ističe sudjelovanje Mađara u obrani Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Prema podacima kojima raspolaže, tijekom rata u Vukovaru su stradala 52 pripadnika mađarske nacionalne manjine.
Udruga Mađara grada Vukovara posljednjih 18 godina svake godine odaje počast poginulim i stradalim Mađarima, a na obilježavanje dolaze pripadnici zajednice iz različitih dijelova Hrvatske i Mađarske.
- Zajedno s većinskim narodom branili smo naše domove i našu državu i na to sam jako ponosna - kaže Jakumetović.
Ta rečenica možda najbolje opisuje način na koji vidi položaj Mađara u Hrvatskoj, kao zajednice koja čuva vlastitu posebnost, ali svoje mjesto vidi unutar društva kojemu pripada.
Pogled preko granice
Veze s Mađarskom također su važan dio života zajednice. Vukovar surađuje s mađarskim gradovima poput Dunaújvárosa i Harkánya, a Udruzi Mađara grada Vukovara suradnja s institucijama i organizacijama iz Mađarske omogućila je provedbu različitih projekata.