Povodom 35. Obljetnice stradavanja vukovarske gradske četvrti Sajmište, paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca odana je počast žrtvama.
Sajmište je bilo jedno od najtežih bojišta tijekom obrane Vukovara, gdje su se hrvatski branitelji nalazili svega nekoliko desetaka metara od neprijateljskih snaga. Ovim je događajem započelo obilježavanje najtežih i najtužnijih trenutaka u povijesti Vukovara.
Igor Gavrić, predsjednik Udruge obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata rekao je kako je u ovom vukovarskom naselju više od 80 osoba izgubilo svoj život.
-Prošlo je 35 godina od tih tragičnih i stravičnih događanja u ovom dijelu grada Vukovara, na ponosnom Sajmištu. Od 14. do 16. rujna 1991. godine više od 80 osoba, nažalost, izgubilo je život u zvjerstvima koja su počinili dojučerašnji susjedi, pripadnici Jugoslavenske narodne armije. Danas nam je važno da to nikada ne zaboravimo. Tu smo 35 godina poslije. Ono što možemo reći jest da žal ostaje za našima koji se još uvijek vode kao nestali. Vidimo da država radi puno po tom pitanju, što je posebno važno za obitelji stradalnika. Ono što nas veseli jest ova mladost koja sudjeluje u programu, to je znak da se njihova žrtva, žrtva naših najmilijih, nikada neće zaboraviti- rekao je Gavrić.
Gradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček rekao je kako se danas prisjećamo tužne jeseni koja je 1991. godine zahvatila Vukovar.
-Jedno od većih stradavanja, gdje su bile najžešće borbe, upravo je bila gradska četvrt Sajmište, gdje se doslovno borilo prsa o prsa za svaku kuću, za svaku ulicu, gdje su počinjena brojna zvjerstva. Ne samo na ovom mjestu nego gotovo u svakoj ulici koju su četnici i tzv. JNA okupirali došlo je do strašnog pokolja nad civilnim stanovništvom, silovanja žena, ubijanja, čak i nakon okupacije Vukovara, što potvrđuje najveći koncentracijski logor u Europi na europskom tlu, a to je Velepromet. Upravo smo danas ovdje kako ne bismo zaboravili to. Svoji smo na svome i zato ne smijemo nikada zaboraviti one koji su svoje živote ugradili u ovu zemlju u kojoj mi sada hodimo- rekao je Pavliček.
Pavao Živković branitelj i dragovoljac u ratu je ostao bez sina Gorana koji se i danas vodi nestao.
-U rujnu, ja i sin, kojeg i danas tražimo, bili smo na položaju. Došli smo kući na ručak i oko pola dva počela je pucnjava na sve strane. Nas dvojica izašli smo u auto i krenuli na položaj. Nismo bili daleko, bili smo nekih 200–300 metara od položaja. Zovem suprugu, ali ona nije htjela ići s nama, bojala se. Mi smo došli na položaj, pucalo je na sve strane. To su bili rasprskavajući meci, a mi nismo ni znali što je to. Nakon toga grupa koja je bila ispred nas javlja da idu tenkovi, cijela kolona. Oni su došli do nas, a mi nemamo čime uništiti ni jedan tenk. I što ćemo mi? Gledamo što se događa, nemamo motorolu, nemamo obavijesti, nemamo ništa. Međutim, oni su u međuvremenu pobili oko 80 osoba u toj ulici, stotinjak branitelja i još više civila nego branitelja- rekao je Živković.