U okviru Mjeseca hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici Vukovar predstavljena je knjiga „Slavonski odred za baštinu“, autorica Jasminke Najcer Sabljak i Silvije Lučevnjak. Ova knjiga nastoji upoznati širu javnost s djelatnošću državne Komisije za sakupljanje i očuvanje kulturnih spomenika i starina, tzv. KOMZA-e, koja je odigrala ključnu ulogu u spašavanju i prikupljanju umjetnina s područja istočne Hrvatske u poslijeratnom razdoblju, a s obzirom na činjenicu da se najveći transfer umjetnina i predmeta umjetničkog obrta dogodio upravo tada.
Poznato je, naime, da su mnoge umjetnine bile uništene, devastirane ili dislocirane, a za nekima se i danas traga. „Slavonski odred za baštinu“ donosi rekonstruiranu priču o provenijenciji umjetnina i spašavanju kulturne baštine, s naglaskom na građu iz najreprezentativnijih dvoraca u Iloku, Našicama, Nuštru, Valpovu i Vukovaru.
Kako je istaknula dr. sc. Jasminka Najcer Sabljak, prodekanica za znanost i projekte Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, upravo je komisija nakon 1945. godine obilazila slavonske dvorce, evidentirala i zapečaćivala predmete te ih pohranjivala u državne sabirne centre.
– Vukovar je imao specifičnu situaciju jer je obitelj Elz dio umjetnina željela prebaciti u Njemačku, ali su iz nekog razloga ostale u Zagrebu. Dio tih umjetnina kasnije se našao u zagrebačkim muzejima i rezidencijama - pojašnjava Najcer Sabljak.
Drugi dio umjetnina ostao je u Vukovaru, od kojih je veliki broj vrlo vrijednih umjetnina završio u Srbiji.
-Komisija je u Vukovaru popisala sve umjetnine i zapečatila ih. Međutim, trebalo im je godinu dana da ih dođu transportirati. U međuvremenu je došla komisija Poljoprivrednog dobra iz Beograda, otpečatila prostoriju i najvrijednije umjetnine transportirala za Srbiju. Tijekom istraživanja utvrđeno je da su pojedina djela završila u muzejima te državnim rezidencijama u Srbiji, primjerice u Galeriji Matice srpske u Novom Sadu i Narodnom muzeju u Beogradu, dok se značajan broj djela nalazi kod nas - u Muzeju Slavonije, Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku i Gradskom muzeju Vukovar. Riječ je o iznimno vrijednoj građi, bogatom slikarstvu flamanskog, nizozemskog i talijanskog kruga, koje su nekoć posjedovale plemićke obitelji istočne Hrvatske – istaknula je autorica.
Istraživanje, koje je trajalo dvadesetak godina, pokazalo je kako se dio izgubljenih umjetnina još uvijek može pratiti kroz arhivsku građu i muzejske zbirke. Na pitanje o mogućnosti povrata umjetnina koje se nalaze u Srbiji, Najcer Sabljak je izrazila nadu da bi se “jednom dobrom voljom i bilateralnom suradnjom između dviju država mogao postići dogovor o povratu i trajnom izlaganju tih djela u Hrvatskoj”.