Prije šest godina skupina prijatelja odlučila je uspomenu na Marija Madžara čuvati onako kako je on najviše volio, trčanjem. Od tada Memorijalno-humanitarna utrka Mario Madžar svake godine okuplja sve više trkača, volontera i ljudi koji jednostavno žele biti dio nečeg lijepog. Šesto izdanje utrke od 5 kilometara održat će se 17. listopada u Vukovaru, a prijave su otvorene još samo do četvrtka, 8. listopada, u 23.59 sati.
Brojke govore koliko je utrka narasla. Ove godine prijavljeno je oko 200 natjecatelja, a uz trkače dolaze i deseci volontera, Marijevi prijatelji i poznanici te mnogi koji Marija nisu ni poznavali, a ipak svake godine dolaze bodriti uz stazu.
- Na početku nismo očekivali da će to postati ovolika tradicija. Zadovoljni smo što ljudi prepoznaju naš trud, što se još uvijek sjećaju našeg Marija i što dolaze podržati utrku, i kao memorijalnu i kao humanitarnu. Sva sredstva koja skupimo idu Udruzi Golubica za osobe s intelektualnim teškoćama - kaže organizator Tin Mujkić.
Zajednička želja koja se nije stigla ostvariti
Iza utrke stoji priča o velikom prijateljstvu. Organizator i Mario bili su kumovi, i to dvostruki - Mario je bio kum njegovu djetetu, a on Mariju vjenčani kum. Dijelili su i jednu jednostavnu želju, da jednog dana zajedno trče.
- Dok sam se ja pripremao da ga uopće mogu stići, da mogu trčati s njim, on je, nažalost, tragično preminuo - prisjeća se.
Mario se prije bavio košarkom, a nakon ozljeda okrenuo se trčanju, koje mu je postalo posljednja sportska ljubav.
- Mario je jako volio trčanje i meni je bilo jedino logično da mu u čast organiziramo utrku - kaže organizator.
Prvi korak nije bio jednostavan. - Na početku je, kaže, bilo komplicirano dok nisu skupili sve potrebne informacije. Kako kažu, prvi put je najteže, tako je i prva utrka bila najteža. Prva utrka bila je ujedno i rekordna, jer je sjećanje na Marija tada bilo najsvježije. Nakon toga je, kaže, sve išlo bez većih problema, a danas je organizacija uhodana.
- Svake godine netko još malo povuče kad je riječ o organizaciji, tako da sad sve ide bez većih poteškoća. - navodi Mujkić.
Humanitarac na stazi i izvan nje
Od samog početka bilo je jasno da utrka neće biti samo memorijalna.
- Logika mi je bila da se od utrke zaradi nešto novca, a pitanje je bilo kome bi taj novac trebao ići. Mario je bio humanitarac - objašnjava.
Prve dvije godine sredstva su išla Veleučilištu u Vukovaru, koje je Mario pohađao i za koje je kao kapetan nastupao na brojnim natjecanjima. Potom su se organizatori odlučili za Udrugu Golubica, u kojoj je Mario volontirao i s čijim je članovima čak i putovao.
- Oni su ga obožavali. Zato nam je bilo logično odmah spojiti memorijalno i humanitarno, da utrka ima dvostruku korist: da se sjetimo Marija i da pomognemo lokalnoj zajednici - idtiče Mujkić.
Utrka koja nikad nije ostala bez volontera
Organizaciju vodi desetak ljudi, a jedna do dvije osobe nose najveći teret. One komuniciraju sa sponzorima, prijateljima utrke, policijom i svima ostalima koji su potrebni da bi se ulice zatvorile i staza bila sigurna. Ipak, kako kaže organizator, svatko pomogne na svoj način.
Upravo je odaziv volontera ono na što su organizatori posebno ponosni. Jedne godine, dok su se još trčale dvije staze od 5 i 10 kilometara, na utrci je pomagalo čak 70 volontera. Danas se trči samo staza od 5 kilometara, ali volontera i dalje ne nedostaje.
- Većina utrka bori se s tim kako skupiti volontere. Mi, hvala Bogu, taj problem nemamo, jer ljudi prepoznaju naš trud i žele pomoći. To je lijep događaj u gradu koji okupi ljude sa svih strana - kaže.
Na start ove godine stižu trkači iz Splita, Kutine, Zagreba i drugih dijelova Hrvatske. Neki su Marija poznavali, a mnogi nisu, ali svi dolaze podržati događaj koji je postao dio vukovarske jeseni.
„Ja sam samo običan trkač“
Među onima koji se na Marijevu utrku vraćaju iz godine u godinu je i Vukovarac Vedran Herman. Na utrci trči od njezina četvrtog izdanja, a o sebi skromno kaže - Ja sam samo običan trkač, ništa posebno.
Vedran je član vukovarskog atletskog kluba koji organizira vukovarski polumaraton, Vukovarsku peticu i Advent run. S klubom posljednje tri godine nastupa na utrkama diljem Hrvatske i izvan nje. Trčanje je počeo iz sasvim praktičnih razloga.
- Krenuo sam trčati zbog kila, bio sam dosta težak. S vremenom su došle i utrke, a s njima i Marijeva utrka. Sasvim slučajno. Utrka je došla u grad, saznao sam za nju, prijavio se i sprijateljio s Tinom i ostalim organizatorima. Tako je to krenulo iz godine u godinu - navodi Herman.
Danas trči svaki dan i kaže da Vukovar trči više nego prije.
- Koliko ja primjećujem, ima više trkača, ali to je po meni periodično. Većinom se počinje trčati kad dođe proljeće, pa ljeti svi žele biti fit, a ujesen i zimi je slabije. Ali trkača je sve više i to mi je drago - naglašava Herman.
Vukovarcima koji tek razmišljaju o trčanju ne nedostaje ni staza. Vedranove omiljene rute su šetnica oko Olajnice, šetnica uz Vuku i, kako kaže najbolje je trčati na šetnici uz Dunav, pa prema Borovu naselju, a najviše voli asfaltirane staze što dalje od prometa.
Ni ozljede ga, kaže, ne zaustavljaju, jer mu trčanje daje više od kondicije.
- Meni osobno izbacuje stres. Kad svakodnevno trčim, osjećam se bolje. Imam i ja svojih ozljeda, ali sve se to prođe. Kad istrčim i dođem kući, jednostavno mi je bolje - odgovara.
Za ovogodišnje sudionike ima jednostavnu poruku, onu koja najbolje opisuje duh ove utrke.
- Neka dođe što veći broj ljudi. To je utrka prijateljstva i ne moramo gledati koji smo plasman. Neka dođemo, otrčimo i budemo svi sretni i zadovoljni - veselo kaže Herman i poziva sve na zdravu aktivnost i druženje na ovoj utrci.
Kako se prijaviti?
Prijave se primaju isključivo putem stranice stoperica.hr. Dovoljno je na tražilicu upisati „6. Memorijalno-humanitarna utrka Mario Madžar“ i otvorit će se poveznica na prijavu. Uz prijavu priložen je i barkod za uplatu.
Rok je četvrtak, 8. listopada, u 23.59 sati, i nakon njega prijave neće biti moguće.
Poruka za sve koji prođu kroz cilj
Na pitanje što bi volio da trkači ponesu sa sobom kad prođu cilj, organizator ne razmišlja dugo.
- Naša se utrka neslužbeno zove Utrka prijateljstva. Volio bih da trkači, kad krenu, misle na jedno divno prijateljstvo koje smo imali Mario i ja, ali i Mario i mnogi ljudi iz ovog grada. Neka misle i na svoje prijatelje i kroz jednu zdravu aktivnost ih se sjete. Samim time što su došli na utrku podržavaju lokalnu zajednicu, djeluju humanitarno i pomažu nama da Marija sačuvamo u sjećanju - zaključuje Mujkić.