Svjetski dan Alzheimerove bolesti obilježava se 21. rujna. U Hrvatskoj s demencijom danas živi više od 50 tisuća osoba, što je 1,3 posto stanovništva, a bolest je trenutačno četvrti najčešći uzrok smrti u zemlji. Kako to izgleda u ordinaciji obiteljske medicine, ispričala nam je Jadranka Ban, specijalistica obiteljske medicine u Domu zdravlja Vukovar.
- Jako mi je drago da se netko sjetio ovoga dana jer obilježava se na razini svijeta, Europe i naše države. Bilo bi jako lijepo da se obilježava i lokalno - poručuje dr. Ban.
Prva stvar koju dr. Ban ističe je da demencija i Alzheimerova bolest nisu isto. Demencija je širi pojam, a Alzheimerova bolest njezin je najčešći uzrok - prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, riječ je o neizlječivoj, progresivnoj neurodegenerativnoj bolesti mozga koja čini 60 do 70 posto svih slučajeva demencije.
Brojke rastu s dobi jer bolest pogađa oko 10% osoba starijih od 70 godina te 20 do 40% starijih od 85 godina. Dr. Ban podsjeća da u svijetu svake tri sekunde netko oboli od demencije i navodi da je četvrtina stanovnika Hrvatske starija od 65 godina, njih oko 900 tisuća, što nas čini državom s najstarijim stanovništvom u Europi, a jedino stariji od Hrvatske je Japan.
Njemačka, Engleska, Nizozemska…svi oni imaju manji postotak starijih ljudi od Hrvatske - navodi dr. Ban.
Da pritisak raste, pokazuju i podaci iz ordinacija. Prema podacima sustava CEZIH, broj oboljelih starijih od 65 godina evientiranih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti narastao je s 25.197 osoba u 2021. godini na 29.512 u 2025. godini.
“To je bolest koje se sramimo”
Najviše je, međutim, govorila o nečem što se ne mjeri statistikom.
- Alzheimerova bolest je bolest koje se sramimo. Ne volimo da je netko od nas bolestan, ne volimo da je netko u našoj obitelji tako bolestan - kaže dr. Ban.
Zbog toga se prvi znakovi dugo tumače kao nešto potpuno drugo.
- Primjećujemo neke promjene u našim bližnjima, a tek nakon nekog vremena primijetimo da je to bolest. To su one situacije kad se ljutimo jer se osoba, po nama, pravi ludom, ne razumije nas, više ne zna zbrajati, ne može se sjetiti kako mu se zove unuka - objašnjava dr. Ban i tako uvodi razgovor u smjeru simptoma bolesti.
Poruka je izravna - bolest treba prestati stigmatizirati. Potrebno ju je prepoznati što ranije i liječiti. To je poklapa i s porukom stručnog skupa održanog povodom obilježavanja Dana, gdje su stručnjaci istaknuli da demencija nije normalna starost.
Ključevi u hladnjaku i šešir u zimu
Na pitanje po čemu se zaboravljivost koja ide uz godine razlikuje od prvih znakova bolesti, dr. Ban je dala primjer koji pamti svatko tko ga čuje.
- Kad netko ima 65 godina i zaboravi gdje je ostavio ključeve, to nije nikakav problem. Ako je te iste ključeve stavio u hladnjak, onda je to već bolest - objašnjava dr. Ban.
Te promjene, naglašava, najbolje vide ukućani.
- Osoba sama ne primjećuje promjene, ali oni koji žive s njom primjećuju ih jako dobro i tu treba reagirati. Obiteljski liječnik je u prednosti jer pacijente prati godinama. Kad npr. Zimi na ulici sretnem nekoga tko nosi ljetni šešir, a znam da se prije nije tako oblačio, znam da se nešto s tim čovjekom dogodilo - navodi dr. Ban i time ističe kako nikako ne treba stigmatizirati i osuđivati postupke oboljelih.
Srećom, u ordinacijama obiteljske medicine moguće je pristupiti jednostavnim testovima, poput testa sata, u kojem pacijent treba nacrtati sat i na njemu označiti određeno vrijeme. Jedan od testova je i ponavljanje riječi i rečenica.
Pacijenta zamolim da mi na satu pokaže da je sada dva sata. Iznenadim se kada vidim da to ljudi više ne mogu. Ili kažem da je danas ponedjeljak, pa ga za nekoliko minuta ponovno pitam koji je dan. Često se iznenadim rezultatima ovih jednostavnih testova - naglašava dr. Ban.
Gotovo polovica slučajeva mogla bi se odgoditi
Na pojavnost bolesti utječe, naravno, i način života. Povišen tlak, sećer, povišene masnoće, prekomjerna težina, pušenje i nedovoljno kretanja jednako su faktori rizika za demenciju kao i za druge kronične bolesti.
To potvrđuju i podaci predstavljeni na ovogodišnjem obilježavanju. Prema izvještaju Lancetove komisije iz 2024. godine, čak 45% demencija u svijetu moglo bi se spriječiti ili odgoditi djelovanjem na sedam čimbenika rizika - liječenje povišenog krvnog tlaka, regulaciju kolesterola u srednjim godinama, korištenje slušnog aparata, korekciju vida, kretanje, društvene kontakte te izbjegavanje pušenja i alkohola.
Stručnjaci su zato uputili i vrlo praktične poruke - najbolji lijek za mozak danas je ureda krvni tlak, a slušni aparat i naočale nisu sitnica, nego briga za mozak.
Što je obiteljima najteže?
Obitelj, kaže dr. Ban, nitko ne pripremi na ono što slijedi.
- Prvo se ti ljudi srame tog čovjeka, a onda ih nitko ne pripremi kako se ponašati u toj bolesti. Čovjeku koji je obolio od Alzheimera ne smiješ prigovarati ni pametovati. On je jednostavno neke stvari zaboravio. Ako kaže da je sada proljeće, ne treba ga uvjeravati da je drugačije. Treba se prilagoditi njegovu stanju - objašnjava dr. Ban.
Umjesto osuđivanja, bolesniku treba pomoći, pratiti njegovo stanje, fokusirati se na razgovor s oboljelim.
- Treba razgovarati s njim, ali u smislu da mu se pomogne da se snađe u toj svojoj novoj stvarnosti. Za njega nije drugačije, ali za nas koji smo oko njega itekako jest - objašnjava dr. Ban.
Najviše, dodaje, pati obitelj. Osobito ako si ne može priuštiti stalnu skrb. Najveći je problem što izlječenja nema.
- Nema tu izlječenja, nego jednostavno zaustavljanja tih procesa - kaže dr. Ban, objašnjavajući da lijek propisuje neurolog ili psihijatar, a da obitelj i obiteljski liječnik moraju na vrijeme primijetiti promjene kako bi se bolest usporila u ranijoj fazi. Slično je zaključeno i na skupu u Zagrebu - krvni test i novi lijekovi jesu napredak medicine, ali nisu za svakoga i nisu čudo.
“Izvucimo ljude iz četiri zida”
Dio razgovora koji je najviše naglasila tiče se usamljenosti.
- Socijalna izoliranost je nešto što je prestrašno - kaže dr. Ban i navodi kako poznaje mnogo pacijenata i prijatelja koji su ostali sami u kućanstvu. Postojeći programi pomoći u kući su dobri, ali nedostatni.
- Trebalo bi se stvarno baviti ljudima koji su usamljeni i aktivirati ih na bilo koji način da izađu iz svoja četiri zida, da se bave nečim drugim osim gledanja televizije - govori dr. Ban.
Kroz razgovor, dr. Ban predlaže sadržaje prilagođene toj dobi. Svaki odlazak u kazalište, malo druženja i smijeha donose mnoštvo benefita svima, pogotovo starijoj dobi. Potrebno je omogućiti im tjelovježbe prilagođene dobi, plesove, kretanja i društvenih zbivanja.
Kao primjer navodi nedavnu promociju knjige doktora Veljka Đorđevića “I ludolozi su l(j)udi” u Hrvatskom domu Vukovar.
- Bilo je stvarno puno ljudi starijih od 65 godina, iznenadila sam se. Poslije su mi slali poruke, tako sam se lijepo osjećala, tako mi je bilo lijepo u tom društvu - ponosno navodi dr. Ban.
Spomenula je i format Alzheimer Cafea, koji je u Vukovaru već nekoliko puta organiziran. Na kraju poručuje da odgovornost nije samo na sustavu.
- Kao pojedinci i kao zajednica apsolutno možemo pridonijeti da što manje ljudi napreduje u toj bolesti. Da se družimo, da primijetimo onoga tko je usamljen. A ne da se ljudi u zgradama međusobno ne poznaju, a žive vrata do vrata - navodi dr. Ban.
Za kraj poručuje - moramo se osvijestiti i ne bojati tih ljudi i ne sramiti se ljudi koji boluju od Alzheimera.
Ako kod bližnje osobe primjećujete promjene u pamćenju, ponašanju ili snalaženju u prostoru, prvi je korak razgovor s obiteljskim liječnikom. Za inicijalni razgovor i informiranje besplatno i povjerljivo dostupno je i Savjetovalište za mentalno zdravlje HZJZ-a, radnim danom na telefon 01 7815 652 ili 091 468 3067 te na e-poštu mentalno.zdravlje@hjzj.hr. Savjetovalište ne postavlja dijagnozu, nego daje podršku i prvi korak u otkrivanju bolesti.