Koliko ste puta poslali poruku i svakih nekoliko minuta provjeravali je li stigao odgovor? Ili ste umjesto njega dobili samo oznaku „sviđa mi se” i zapitali se je li razgovor završen ili vas druga osoba ignorira?
Tu su i višeminutne glasovne poruke, odgovori nakon nekoliko dana te oni koji su stalno aktivni, ali za našu poruku nemaju vremena. Digitalni svijet razvio je vlastita nepisana pravila, no svatko ih tumači na svoj način.
Pravila ne postoje, ali očekivanja postoje
Komunikologinja Katarina Horvat-Fridl ističe kako su se razvojem digitalnih kanala znatno promijenila očekivanja u međuljudskoj komunikaciji.
U razgovoru uživo značenje poruke ne iščitavamo samo iz izgovorenih riječi. Promatramo izraz lica, pokrete, promjene u tonu glasa i ponašanju sugovornika. U pisanoj komunikaciji većina tih elemenata nestaje, zbog čega jednu te istu poruku različite osobe mogu potpuno drukčije protumačiti.
– Kada smo svedeni samo na pisanu komunikaciju, nedostaje nam cijeli niz elemenata na temelju kojih bismo mogli procijeniti drugu osobu i njezinu namjeru – objašnjava Horvat-Fridl.
Iako digitalna komunikacija nije nova, platforme i načini njihova korištenja mijenjaju se toliko brzo da se jasna i općeprihvaćena pravila još nisu uspjela razviti.
U poslovnoj komunikaciji postoje određene smjernice, osobito kada je riječ o elektroničkoj pošti, na koju se odgovor najčešće očekuje u roku od jednoga radnog dana. Na WhatsAppu, Viberu, Instagramu, Facebooku i drugim kanalima očekivanja su mnogo osobnija i ovise o navikama svakog pojedinca.
– Pravila zapravo ne postoje, ali mi ih očekujemo. Upravo je u tome velika razlika – ističe komunikologinja.
Je li lajkanje poruke odgovor ili znak nezainteresiranosti?
Jedna od čestih dvojbi u suvremenoj komunikaciji jest pitanje može li se reakcija na poruku smatrati odgovorom. Dok će pojedine osobe lajk protumačiti kao potvrdu da je poruka pročitana i prihvaćena, drugima će takva reakcija djelovati hladno, nezainteresirano ili čak pasivno-agresivno. Način tumačenja često ovisi i o generacijskim razlikama.
Među najčešćim digitalnim „crvenim zastavicama” Horvat-Fridl izdvaja pročitanu poruku bez odgovora. Upravo zato dio korisnika isključuje mogućnost prikazivanja potvrde o čitanju poruka.To što je netko poruku otvorio ne znači nužno da je u tom trenutku imao vremena, koncentracije ili emocionalnog kapaciteta za odgovaranje. Ipak, kada je riječ o važnoj temi, obzirno je drugoj osobi dati do znanja da ćemo joj se javiti poslije.
– Možemo jednostavno napisati: „Ovo mi je važno, ali trenutačno nemam vremena kvalitetno odgovoriti. Javit ću ti se poslije.” Time pokazujemo da nam je stalo, ali i da u tom trenutku nismo dostupni – navodi.
Na internetu govorimo ono što uživo ne bismo izgovorili
Digitalna udaljenost često ljudima daje osjećaj da mogu napisati ono što drugoj osobi nikada ne bi rekli u lice. To je posebno vidljivo u komentarima na društvenim mrežama i ispod novinskih članaka, gdje korisnici nerijetko vrijeđaju osobe koje ne poznaju i komentiraju događaje o kojima nemaju dovoljno informacija.
– Ljudi misle da ih se određena situacija tiče samo zato što se pojavila na njihovu telefonu, Facebooku ili Instagramu. Tada iznose komentare koje uživo vjerojatno nikada ne bi izgovorili – upozorava Horvat-Fridl.
Govor mržnje, uvrede i agresivno komentiranje dio su šireg problema nedostatka odgovornosti u digitalnom prostoru. Zbog velikog broja objava i komentara sustavi ne mogu uvijek automatski prepoznati štetan sadržaj, nego često ovise o prijavama drugih korisnika. Temeljno pravilo zato bi trebalo biti vrlo jednostavno: ne pisati drugima ono što im ne bismo bili spremni reći uživo.
Glasovne poruke štede vrijeme pošiljatelju, ali ne i primatelju
Glasovne poruke mnogima su praktične jer omogućuju brzo prenošenje veće količine informacija bez tipkanja. Ipak, problem nastaje kada nekoliko minuta neprekidnog govora postane uobičajeni oblik komunikacije. Osoba koja snima poruku pritom štedi vlastito vrijeme, ali obvezuje primatelja da pronađe nekoliko slobodnih minuta, utiša okolinu i koncentrirano posluša cijeli sadržaj. Informaciju koju bi pročitao za nekoliko desetaka sekundi tako sluša znatno dulje.
– Dugotrajne glasovne poruke mogu postati teret osobi koja ih prima. One mogu biti funkcionalne u pojedinim situacijama, ali ne bi trebale postati pravilo – smatra Horvat-Fridl.
Osim toga, glasovne poruke često sadrže zastajkivanja, ponavljanja i riječi kojima popunjavamo tišinu, pa su mnogo dulje nego što bi bila ista poruka napisana u nekoliko jasnih rečenica. Dobra je praksa prije slanja razmisliti je li informaciju jednostavnije napisati ili bi primatelju bilo lakše poslušati glasovnu poruku. Važan je i međusobni dogovor jer ono što je prihvatljivo među bliskim prijateljima ne mora biti prihvatljivo u poslovnoj komunikaciji.
Dostupnost na internetu nije isto što i stvarna prisutnost
Glasovne poruke mnogima su praktične jer omogućuju brzo prenošenje veće količine informacija bez tipkanja. Ipak, problem nastaje kada nekoliko minuta neprekidnog govora postane uobičajeni oblik komunikacije.
Osoba koja snima poruku pritom štedi vlastito vrijeme, ali obvezuje primatelja da pronađe nekoliko slobodnih minuta, utiša okolinu i koncentrirano posluša cijeli sadržaj. Informaciju koju bi pročitao za nekoliko desetaka sekundi tako sluša znatno dulje.
– Dugotrajne glasovne poruke mogu postati teret osobi koja ih prima. One mogu biti funkcionalne u pojedinim situacijama, ali ne bi trebale postati pravilo – smatra Horvat-Fridl.
Glasovne poruke često sadrže zastajkivanja, ponavljanja i riječi kojima popunjavamo tišinu, pa su mnogo dulje nego što bi bila ista poruka napisana u nekoliko jasnih rečenica. Dobra je praksa prije slanja razmisliti je li informaciju jednostavnije napisati ili bi primatelju bilo lakše poslušati glasovnu poruku. Važan je i međusobni dogovor jer ono što je prihvatljivo među bliskim prijateljima ne mora biti prihvatljivo u poslovnoj komunikaciji.
Poslovne poruke izvan radnog vremena postale su novo normalno
Poruke povezane s poslom sve češće stižu kasno navečer, rano ujutro ili tijekom vikenda. Takvo se ponašanje nerijetko predstavlja kao dokaz predanosti, ažurnosti i profesionalnosti, iako većina tih poruka zapravo nije hitna.
Problem nastaje kada odgovaranje izvan radnog vremena postane stalna praksa. Time se drugim osobama šalje poruka da smo dostupni u bilo koje doba dana te se postupno briše granica između poslovnog i privatnog života.
– Ako na poruku poslanu navečer ne odgovorimo iste večeri, nego sljedećeg jutra, postavljamo novo komunikacijsko pravilo. Drugi ljudi takve granice prepoznaju i s vremenom im se prilagođavaju – objašnjava Horvat-Fridl.
Granice se mogu postaviti mirno i bez sukoba. Dovoljno je naglasiti da ćemo se određenoj temi posvetiti tijekom radnog vremena ili zamoliti da se pitanja koja nisu hitna ostave za sljedeći dan.
Digitalni trag ne nestaje brisanjem objave
Posebnu pozornost potrebno je posvetiti sadržajima koje objavljujemo na internetu jer brisanje poruke ili fotografije ne znači nužno da je ona trajno nestala.
Djeca i mladi često vjeruju kako će sadržaj objavljen na aplikacijama poput Snapchata nestati nakon nekoliko sekundi. Međutim, poruka se može fotografirati, snimiti ili proslijediti prije nego što bude izbrisana.
Sve što objavljujemo postaje dio našeg digitalnog otiska, odnosno slike koju drugi ljudi mogu stvoriti o nama na temelju aktivnosti na internetu.
Horvat-Fridl posebno upozorava roditelje da budu oprezni prilikom objavljivanja fotografija i osobnih podataka svoje djece. Dijete možda još nije dovoljno staro da bi razumjelo posljedice javne objave niti je moglo dati informirani pristanak na stvaranje vlastitog digitalnog identiteta.
Obzirnost je temelj zdravije digitalne komunikacije
Zdraviji digitalni odnosi ne zahtijevaju složena pravila. Potrebno je biti svjestan da se s druge strane zaslona nalazi stvarna osoba sa svojim obvezama, osjećajima i granicama.
Važno je komunicirati jasno, ne ostavljati bliske osobe bez ikakva odgovora kada je riječ o važnim temama te ne zahtijevati trenutačnu dostupnost. Jednako je važno poštovati vlastito vrijeme i ne osjećati krivnju zato što na svaku poruku nismo odgovorili iste minute.
– Pokušajmo biti funkcionalni i prisutni u digitalnoj komunikaciji. Nemojmo pisati ništa što nekome ne bismo rekli uživo, a ono što bismo rekli privatno nemojmo iznositi pred publikom – zaključuje Horvat-Fridl.
Digitalna komunikacija trebala bi nam olakšavati odnose, a ne stvarati dodatni pritisak. Nekada će najbolji odgovor biti kratka poruka, nekada telefonski poziv, a nekada odluka da razgovor nastavimo uživo – bez kvačica, statusa aktivnosti i neizvjesnog čekanja odgovora.