Dijana Antunović Lazić u jutarnjem programu Hrvatskog radija Vukovar govorila o četvrt stoljeća rada Europskog doma, izazovima Vukovara, položaju mladih, europskim fondovima i važnosti uključivanja građana
Vukovar se često promatra kroz prizmu prošlosti. Grad je to o kojemu se desetljećima govori kroz rat, stradanje i podjele, no paralelno s tom slikom postoji i jedna drugačija priča, priča o ljudima koji svakoga dana rade na tome da Vukovar bude mjesto života, suradnje, dijaloga i novih prilika.
Jedna od organizacija koja tu priču sustavno gradi već četvrt stoljeća jest Europski dom Vukovar. O njegovu radu, razvoju civilnog društva, mladima, europskim vrijednostima, dijalogu i izazovima s kojima se suočava lokalna zajednica govorila je izvršna direktorica Europskog doma Vukovar Dijana Antunović Lazić, gošća jutarnjeg showa „Tko rano rani?“ Hrvatskog radija Vukovar kod Mire i Robija.
Europski dom Vukovar osnovan je 2000. godine. Iako je početna ideja bila snažno povezana s europskim integracijama i približavanjem Hrvatske Europskoj uniji, vrlo brzo postalo je jasno da Vukovaru u tom trenutku treba nešto konkretnije - organizacija koja će se baviti stvarnim životom ljudi i potrebama zajednice.
Kako je ispričala Antunović Lazić, osnivači, predvođeni pokojnom prof. dr. sc. Ljiljanom Gehrecke, prepoznali su da u gradu koji je još uvijek nosio snažne posljedice Domovinskoga rata nije dovoljno samo govoriti o europskim integracijama. Potrebno je raditi s ljudima, slušati njihove potrebe i stvarati programe koji mogu pridonijeti kvalitetnijem životu.
Tako je Europski dom postupno izgradio svoje mjesto u vukovarskoj zajednici, kroz rad s pojedincima, mladima, institucijama, drugim organizacijama civilnog društva i različitim društvenim skupinama.
Od grada podjela do prostora za dijalog
Četvrt stoljeća rada dovoljno je dugo razdoblje da se mogu vidjeti promjene. Antunović Lazić smatra kako se Vukovar mijenjao i u institucionalnom i operativnom smislu, ali posebno ističe razvoj civilnog društva i međusektorske suradnje.
Put, međutim, nije uvijek bio pravocrtan. Bilo je razdoblja napretka, ali i trenutaka u kojima bi se društvo ponovno vratilo nekoliko koraka unatrag. Posebno se to, smatra, može osjetiti u godinama pojačanih političkih aktivnosti i predizbornim razdobljima.
Unatoč tome, dijalog ostaje jedna od temeljnih vrijednosti rada Europskog doma Vukovar.
- Poticanje dijaloga u zajednici vrlo je izazovno i vrlo zahtjevno, ali isto tako pokazuje koliko jedna organizacija s velikim radnim stažem može djelovati - istaknula je Antunović Lazić.
Posebno važnim korakom smatra sve snažniju suradnju s obrazovnim i javnim institucijama. Upravo se kroz takvu suradnju, kaže, najbolje vidi razvojni put koji je Vukovar prošao.
U gradu koji je dugo bio opterećen pitanjima podjela i nepovjerenja, stvaranje prostora u kojemu ljudi mogu razgovarati bez straha da će biti odmah svrstani na jednu ili drugu stranu predstavlja važan društveni iskorak.
Europski dom pritom ne pokušava nametati gotova rješenja. Njegov je pristup, kako ga opisuje Antunović Lazić, u tome da se problemi prepoznaju, o njima razgovara i zajedno traže mogućnosti za njihovo rješavanje.
Mladi žele isto što i njihovi vršnjaci drugdje
Posebno mjesto u radu Europskog doma imaju mladi. Iako se o mladima u Vukovaru često govori kroz demografske probleme, odlazak i nedostatak perspektive, Antunović Lazić podsjeća da mladi iz Vukovara u osnovi žele isto što i njihovi vršnjaci u drugim dijelovima Hrvatske i Europe.
Žele bezbrižno odrastati, družiti se, komunicirati, putovati, učiti, raditi i imati mogućnost kvalitetnog života.
Upravo su mladi, kaže, tijekom godina sudjelovanja u različitim aktivnostima često govorili da žele jednostavno šetati svojim gradom, biti nasmijani i bezbrižni te razgovarati o problemima koji nisu nužno povezani s prošlošću.
Europski dom zato pokušava stvarati prostore u kojima mladi mogu biti aktivni sudionici zajednice, a ne samo promatrači.
No, problem odlaska mladih nije moguće riješiti djelovanjem jedne udruge. To je puno šire pitanje koje zahtijeva uključivanje lokalne zajednice, države i javnih politika.
Posao postoji, smatra Antunović Lazić, ali pitanje je koliko su mladi za taj posao adekvatno vrednovani i omogućuje li im on život kakav žele, od stanovanja i putovanja do drugih elemenata kvalitete života.
Zato odlazak nije uvijek moguće promatrati kao jednostavnu odluku mladog čovjeka da napusti svoj grad.
- Ako mladi nemaju mogućnosti za rad i kvalitetan život, naravno da pokušavaju otići negdje dalje i isprobati nešto drugo - poručila je.
Ipak, dio mladih prepoznaje kvalitetu života u Vukovaru i odlučuje svoje znanje i energiju uložiti upravo u lokalnu zajednicu.
Europski fondovi nisu samo velike brojke
U razgovoru je bilo riječi i o europskim fondovima koji se često predstavljaju kroz velike iznose i projekte. Međutim, iza tih brojki, upozorava Antunović Lazić, stoje procedure, natječaji, rad i odgovornost.
Europska sredstva, smatra, ne bi trebala služiti samo administrativnom rješavanju problema. Njihova bi svrha trebala biti stvaranje programa koji imaju stvaran učinak na ljude i lokalnu zajednicu.
Jedan od primjera je program „Zaželi“, kroz koji Europski dom Vukovar trenutno provodi svoj treći projektni ciklus. U okviru programa zaposleno je 25 žena, a broj krajnjih korisnika tijekom provedbe se mijenja.
Potreba za takvim oblikom pomoći i dalje postoji, a činjenica da slične programe u Vukovaru provodi više organizacija pokazuje koliko je riječ o važnoj usluzi za lokalnu zajednicu.
Europski fondovi pritom mogu biti i prilika za mlade. Antunović Lazić smatra da se mladi još uvijek nedovoljno informiraju o mogućnostima koje im različiti europski programi nude.
Kroz takve programe mogu stjecati iskustvo, učiti, razvijati vještine, putovati i upoznavati druge sredine, ali i svoje znanje vratiti zajednici iz koje dolaze.
Europski dom Vukovar trenutačno je partner u programu koji se provodi s jednom njemačkom organizacijom, a uključuje 36 država, obrazovne institucije i agencije za obrazovanje. U fokusu je unapređenje inkluzije u obrazovanju.
Takvi projekti, kaže, pokazuju da europske teme nisu nešto apstraktno i udaljeno. One mogu biti izravno povezane sa svakodnevnim životom građana.
Upravo je program „Zaželi“ dobar primjer. Iako ga građani možda ne doživljavaju kao „europsku temu“, riječ je o programu financiranom europskim sredstvima koji izravno utječe na kvalitetu života starijih osoba i osoba kojima je pomoć potrebna.
Ljudi su ključ svakog projekta
Jedan od problema s kojima se suočava civilni sektor jest i nedostatak ljudi spremnih uključiti se u aktivnosti.
Europski dom Vukovar trenutačno ima između osam i deset volontera koji sudjeluju u različitim aktivnostima i žele pridonijeti svojoj zajednici. No Antunović Lazić upozorava da se ljudi rijetko uključuju samo zato što su negdje pročitali javni poziv.
- Ukoliko se nešto samo objavi na internetskim stranicama, malo će se ljudi prijaviti. Ali ukoliko se posveti vrijeme svakom pojedincu, onda je i to kako moguće - objasnila je.
Drugim riječima, iza svakog uspješnog programa stoje ljudi. Ljudi koji će se uključiti, preuzeti odgovornost, ponuditi svoje znanje ili jednostavno izdvojiti dio vremena kako bi napravili nešto korisno za zajednicu.
A upravo je uključivanje građana, smatra, jedan od temelja razvoja civilnog društva.
Prostor kao jedan od najvećih izazova
Uz ljudske kapacitete, Europski dom Vukovar suočava se i s vrlo konkretnim problemom - prostorom.
Organizacija se i dalje nalazi u privatnoj kući u Ulici Ljudevita Gaja. Riječ je o kući koja je među prvima obnovljena, no zbog administrativnih okolnosti Europski dom u nju ne može ulagati vlastita sredstva niti je dodatno uređivati na način na koji bi želio.
Vlasnica im prostor daje na korištenje, što Europskom domu omogućuje nastavak rada, ali dugoročno žele pronaći kvalitetnije i održivo rješenje.
Antunović Lazić vjeruje da se suradnjom s lokalnim i političkim institucijama može pronaći odgovarajući prostor, ne samo za Europski dom Vukovar nego i za druge organizacije koje djeluju u istom objektu, a rade na razvoju civilnog društva i demokracije.
„Ako želiš otići, idi i isprobaj“
Na kraju razgovora Antunović Lazić osvrnula se i na mlade koji razmišljaju o odlasku iz Vukovara.
Njezina poruka nije ni poziv na ostanak pod svaku cijenu ni pokušaj uljepšavanja stvarnosti. Ako mlada osoba ima snažnu želju otići, kaže, treba otići, vidjeti druge mogućnosti i steći vlastito iskustvo.
Ali jednako je važno napraviti usporedbu s onime što se može ostvariti kod kuće.
- Neka proba i napravi paralelu s mogućnostima ovdje. Kada mlada osoba bez pritiska može isprobati jedno i drugo, onda bi svakako pronašla svoj pravi put - poručila je.
A za one koji su već otišli iz Vukovara, poruka je jednostavna i puno toplija: - Vratiti se, makar nakratko preko ljeta.
Ljeto, druženje, Dunav i događanja u gradu mogu biti prilika da Vukovar ponovno postane mjesto susreta. Ne samo za one koji u njemu žive, nego i za one koji su svoj životni put nastavili negdje drugdje.
Jer priča o Vukovaru, kako pokazuje i četvrt stoljeća rada Europskog doma, nije samo priča o onome što se dogodilo. Ona je i priča o ljudima koji danas pokušavaju stvoriti prostor u kojemu će se razgovarati, surađivati, pomagati i zajedno graditi budućnost.
U toj priči možda i jest najveća vrijednost civilnog društva, ne obećati da će promijeniti sve, nego svakoga dana napraviti nešto zbog čega će zajednica biti barem malo otvorenija, povezanija i kvalitetnija.
SNIMKU gostovanja Dijane Antunović Lazić u jutarnjem showu Tko rano rani? poslušajte u playeru ispod članka.