Dr. Mirjana Semenić Rutko jedna je od onih osoba čije je ime trajno povezano s vukovarskom ratnom bolnicom. Kao najmlađa liječnica ostala je u bolnici do samoga pada grada, svjedočeći stradanju ranjenika, branitelja i civila. Upravo je to iskustvo, kaže, bilo presudno da prihvati i članstvo u Savjetu za branitelje gradonačelnika Vukovara.
Ratno iskustvo kao trajna obveza
– Moj prvi posao bio je u ratnoj bolnici. Gledala sam svoje prijatelje, školske kolege i sugrađane kako gube zdravlje i živote braneći grad. Takvo iskustvo čovjeka trajno obilježi i stvara osjećaj odgovornosti. Zato sam prihvatila ovu ulogu jer smatram da branitelji trebaju imati svoje predstavnike, ali i da se mora čuti glas žena koje su dale važan doprinos u Domovinskom ratu – ističe.
Dodaje kako je upravo rat naučio ljude važnosti zajedništva i međusobnog oslanjanja, vrijednostima koje, smatra, danas često nedostaju.
– Rat nam je pokazao koliko je važan čovjek koji stoji uz vas i na kojeg možete računati. Upravo zato branitelji često najbolje razumiju jedni druge jer dijele iskustva koja je teško objasniti nekome tko ih nije proživio – kaže.
Savjet nije samo mjesto sjećanja
Prema njezinim riječima, Savjet za branitelje nije osnovan samo radi obilježavanja obljetnica i važnih datuma iz Domovinskog rata.
– Vukovar ima velik broj branitelja i njihovih obitelji. Savjet je tu kako bi prepoznao njihove probleme, surađivao s braniteljskim udrugama, pomagao kada je nekome potrebna podrška te sudjelovao u oblikovanju programa kojima se čuva sjećanje na Domovinski rat – pojašnjava.
Posebno važnim smatra rad s mladima.
– Naša je obveza približiti mladim generacijama što se događalo tijekom Domovinskog rata, kakvu je cijenu Vukovar platio i zašto je sloboda važna. To ne treba činiti kroz patetiku, nego kroz činjenice, osobna iskustva i razgovor – ističe.
Savjet na čijem je čelu Marinko Leko, hrvatski branitelj s Trpinjske ceste, okuplja predstavnike različitih dijelova grada i različitih ratnih iskustava – od logoraša i ratnih zapovjednika do pripadnika policije i braniteljica. Među članovima su Robert Rapan, Željko Ivančić, Zlatko Matanović Ćiro, Marin Mrđen, Ilija Martić, Nikola Margarin, Mato Dudić i naša sugovornica, hrvatska braniteljica dr. Semenić Rutko.
– Važno je da su zastupljeni ljudi iz različitih dijelova grada jer svatko poznaje probleme svoje sredine i može ih prenijeti u rad Savjeta – kaže.
Branitelji žele razvoj, a ne život u prošlosti
Govoreći o radu Savjeta, Semenić Rutko naglašava da je jedna od ključnih poruka koju žele poslati javnosti ta da branitelji ne žele živjeti isključivo od uspomena.
– Ne želimo da Vukovar bude grad-spomenik. Želimo da bude grad razvoja, novih radnih mjesta i kvalitetnog života. Nismo se borili za slobodu kako bismo ostali zarobljeni u prošlosti. Borili smo se za Hrvatsku koja će biti razvijena, sigurna i perspektivna za mlade ljude – naglašava.
Dodaje kako Savjet redovito surađuje s braniteljskim udrugama, pomaže u rješavanju pojedinačnih problema te sudjeluje u povezivanju s drugim gradovima i braniteljskim organizacijama.
– Ponekad je potrebno i upozoriti na smjer u kojem nešto ide. Naš je cilj uvijek ono što je korisno za branitelje, ali i za razvoj Vukovara – kaže.
Tri desetljeća nakon rata – zdravstveni problemi u prvom planu
Više od 30 godina nakon završetka Domovinskog rata braniteljska populacija suočava se s novim izazovima.
– Većina branitelja danas je materijalno zbrinuta i ima određenu stabilnost, ali zdravstveni problemi postaju sve izraženiji. Branitelji stare, a s godinama dolaze bolesti i posljedice svega što su proživjeli – ističe.
Kao liječnica svakodnevno susreće ljude koji se i danas nose s ratnim traumama.
– Mnogi su desetljećima šutjeli o onome što su proživjeli. Dok su bili zaokupljeni poslom, djecom i svakodnevnim obvezama, nije bilo vremena za suočavanje s emocijama. Danas, kada su djeca odrasla, a život mirniji, vraćaju se slike i sjećanja koja su dugo bila potisnuta – kaže.
Smatra kako društvo često govori o depresiji, PTSP-u i mentalnom zdravlju, ali se premalo bavi uzrocima tih problema.
– Ratne traume ne nestaju. Naučite živjeti s njima, ali one ostaju dio vas. Važno je pružiti podršku ljudima i pokazati razumijevanje, a ne samo govoriti o dijagnozama – naglašava.
Posebno je zabrinjava osjećaj usamljenosti koji pogađa dio starije populacije.
– Živimo ubrzano, sve manje razgovaramo i sve manje slušamo jedni druge. Mnogi stariji ljudi, pa tako i branitelji, osjećaju se nevidljivima i zaboravljenima. A njihovo iskustvo može biti iznimno vrijedno za društvo – smatra.
Žene su dale mnogo više nego što se danas priznaje
Jedna od tema o kojoj dr. Semenić Rutko često govori jest položaj hrvatskih braniteljica.
– Žene su dugo ostajale u sjeni. O njima se uglavnom govorilo kao o kuharicama, njegovateljicama ili pomoćnom osoblju, iako su mnoge bile izravno uključene u obranu Hrvatske – kaže.
Dodaje kako su nakon rata upravo žene najčešće preuzele brigu o obiteljima, zbog čega su vlastite potrebe stavljale na posljednje mjesto.
– U ambulanti susrećem žene koje godinama nisu otišle na pregled jer su brinule o suprugu, roditeljima ili djeci. To je gotovo pravilo. Žene se često potpuno zanemare – upozorava.
Prema njezinim riječima, braniteljice danas najviše opterećuju zdravstveni problemi, emocionalne posljedice rata i usamljenost.
– Potrebno ih je priznati kao ravnopravne sudionice Domovinskog rata i omogućiti im aktivan i kvalitetan život u starijoj dobi – smatra.
Mladi moraju znati kako je nastala Hrvatska
Jedan od glavnih ciljeva Savjeta u ovom mandatu bit će jače povezivanje braniteljske populacije s mladima.
– Mladi trebaju znati kako je nastala hrvatska država i koliko je sloboda skupo plaćena. Ne zbog stvaranja novih podjela, nego zbog razumijevanja vlastite povijesti – kaže.
Smatra kako mnogi mladi danas nemaju dovoljno znanja o Domovinskom ratu te da je potrebno više suradnje sa školama, udrugama i obrazovnim ustanovama.
– Savjet treba biti most između branitelja i mladih. Naš je zadatak prenijeti iskustva, ali i pokazati da branitelji nisu samo ljudi rata, nego i ljudi znanja, rada i životnog iskustva – naglašava.
Ponos i tuga kada pogleda Vukovar
Na pitanje što danas osjeća kada pogleda Vukovar, odgovara kako su u njoj istodobno prisutni i ponos i tuga.
– Vukovar je obnovljen i lijep grad. Ponosna sam na ono što je učinjeno, ali istodobno mislim da su propuštene brojne prilike da postane gospodarski snažniji i samostalniji. Imamo vodu, rijeku, prometni položaj i brojne potencijale koje treba iskoristiti – kaže.
Među uspomenama koje je nikada nisu napustile posebno izdvaja trenutke iz ratne bolnice.
– Nikada neću zaboraviti kada je među ranjenicima odjekivala pjesma „Gloria Aleluja“, dok su oko nas padale granate. To su slike koje ostaju cijeli život – prisjeća se.
Unatoč svemu što je prošla, i danas aktivno djeluje u javnom životu.
– Moja uloga nije završila završetkom rata. Moj san je razvijen, gospodarski snažan i konkurentan Vukovar u kojem ljudi žele ostati živjeti. To je Hrvatska za koju smo se borili – poručuje.
Na kraju razgovora upućuje jednostavnu poruku braniteljima, braniteljicama i svim građanima:
– Cijenite i čuvajte Hrvatsku. Radite na njezinu razvoju jer naša borba nije bila uzaludna.