U Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku susreću se vjernici, čitači i biblijske skupine - u središtu događaja Knjiga Otkrivenja i snaga Božje riječi
Ured za biblijski pastoral Đakovačko-osječke nadbiskupije 16. svibnja 2026. u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku organizira treći po redu Festival Biblije. Riječ je o događaju koji se iz godine u godinu profilira kao važan susret vjernika, biblijskih skupina i svih onih koji žele dublje upoznati Sveto pismo i njegovu ulogu u kršćanskom životu.
Festival je usmjeren na popularizaciju Biblije kao svete knjige kršćana te na ponovno otkrivanje njezine duhovne snage kroz čitanje i molitvu nad svetim tekstovima. Organizatori naglašavaju kako biblijski tekstovi nisu tek povijesni zapisi ili književna baština, nego živa Božja riječ koja, čitana u duhu vjere, oblikuje čovjekov život i usmjerava ga prema radosnom životu u Kristu.
Program će započeti misnim slavljem u konkatedrali sv. Petra i Pavla u Osijeku u 9 sati. Nakon toga, u 10:30 sati u prostorima Nadbiskupskog vikarijata, održat će se predavanje pod naslovom „Kako čitati Knjigu Otkrivenja (Apokalipsu) i shvatiti njezin smisao?“, koje će izvesti vlč. dr. sc. Ivan Benaković, profesor Svetoga pisma na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu i voditelj Ureda za biblijski pastoral Đakovačko-osječke nadbiskupije.
U 11:30 sati uslijedit će zajedničko molitveno čitanje Knjige Otkrivenja, uz praktične smjernice i rad u skupinama, čime se želi potaknuti aktivno i dublje razumijevanje biblijskog teksta.
Na Festival su pozvani čitači, voditelji i članovi biblijskih skupina, kao i svi zainteresirani za upoznavanje svetopisamskih tekstova kroz koje, kako ističu organizatori, Bog i danas progovara i oblikuje život vjernika.
Svjedočanstva vjernica: Biblija kao put, hrana i susret s Bogom
Uoči Festivala Biblije, dvije vjernice iz Vukovara podijelile su svoja osobna iskustva i promišljanja o važnosti Svetoga pisma u svakodnevnom životu, svaka iz svoje životne i duhovne perspektive.
Vukovarka Vilma Vidović Sveto pismo opisuje kao životni put i stalnog suputnika u svim životnim okolnostima. Za nju Biblija nije knjiga koja se čita formalno ili povremeno, nego živi prostor susreta i traženja smisla.
- Sveto pismo je putovanje života. To nije nešto što čovjek mora ili ne mora, nego nešto što bi svima trebalo biti dio života. Meni je Sveto pismo uvijek bilo suputnik na putu, u putovanjima, u traženju sebe i u traženju Božje volje. Imam običaj reći: ja ne vjerujem u Boga, ja vjerujem Bogu. Njemu vjerujem i ta vjera me vodi kroz sve situacije života - istaknula je Vidović.
Dodaje kako Bibliju ne treba doživljavati kao knjigu koju se mora pročitati od početka do kraja, nego kao prostor u kojem čovjek u različitim životnim trenucima pronalazi odgovore.
- Bibliju ne treba samo imati na polici. Treba je čitati i dopustiti da nas život vodi prema određenim tekstovima. Otvorite je, tražite i pronaći ćete ono što vam je potrebno u tom trenutku života. Važno je ostati povezan sa Stvoriteljem, jer bez tog izvora čovjek lako zaluta - naglašava.
U svom svjedočanstvu posebno ističe kako ju je vjera pratila i u teškim životnim trenucima.
- U životu sam prošla i velike tragedije, ali nikada nisam pitala: „Bože, zašto ja? Vjerujem da postoji smisao, čak i kada ga ne razumijemo. To nije bijeg od stvarnosti, nego povjerenje. Vjerujem da Stvoritelj ima plan iznad svih naših planova“ - zaključuje Vidović.
S druge strane, Melita Markobašić, tajnica župnog ureda Župe sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, Sveto pismo doživljava kao duhovnu hranu i prostor susreta s Bogom koji oblikuje njezin svakodnevni život.
- Sveto pismo za mene je duhovna hrana. Kroz njega tražim način kako doći do Božje prisutnosti i kako bolje razumjeti sebe, druge ljude i život koji živimo - kaže Markobašić.
Dodaje kako u Božjoj riječi čovjek pronalazi vlastitu vrijednost i smisao.
- Kroz Sveto pismo čovjek otkriva koliko je voljen i koliko je vrijedan. Ono nas podsjeća da nas Bog želi privući sebi i da nismo sami. Sveto pismo nije samo knjiga prošlosti, nego prostor susreta u kojem Bog i danas govori čovjeku - ističe.
Za nju je, kako naglašava, važno neprestano se vraćati Bibliji, jer ona čovjeka usmjerava i oblikuje njegov unutarnji život.
- Svi mi tražimo smisao, mir i sigurnost. Upravo nas Božja riječ vraća toj istini da smo stvoreni iz ljubavi. Zato je važno iznova se vraćati Svetom pismu i dopustiti da nas mijenja - zaključuje Markobašić.
Vlč. Ivan Benaković: Knjiga Otkrivenja nije knjiga straha nego knjiga
U središtu Festivala Biblije bit će predavanje vlč. dr. sc. Ivana Benakovića, jednog od vodećih domaćih stručnjaka za Sveto pismo, koji će govoriti o Knjizi Otkrivenja i njezinu značenju za suvremenog vjernika.
U razgovoru pojašnjava kako je riječ o tekstu koji se često pogrešno tumači, ali u svojoj biti nosi snažnu poruku nade i utjehe.
Benaković naglašava da se Apokalipsa ne smije čitati površno niti doslovno, nego kroz razumijevanje njezina simboličkog jezika, povijesnog konteksta i teološke poruke.
Posebno ističe kako je središnja figura cijele knjige Isus Krist, Jaganjac koji pobjeđuje zlo ne silom, nego žrtvom i uskrsnućem.
- Knjiga Otkrivenja nije knjiga straha, nego knjiga nade. Ona ne govori o uništenju svijeta, nego o njegovoj preobrazbi i ispunjenju u Bogu - poručuje Benaković.
U intervjuu dodatno tumači i kako Biblija postaje živa riječ u trenutku kada se čita molitveno, u zajedništvu Crkve te kako suvremeni čovjek, unatoč brojnim izazovima i površnim informacijama, i dalje traži autentičan susret sa Svetim pismom.
Njegovo predavanje na Festivalu Biblije bit će upravo usmjereno na to da sudionicima pruži „ključeve čitanja“ jednog od najkompleksnijih biblijskih tekstova i potakne ih na dublje razumijevanje Božje riječi u vlastitom životu.
Kako čitati Knjigu Otkrivenja (Apokalipsu) i shvatiti njezin smisao?
· Zašto je Knjiga Otkrivenja mnogim vjernicima toliko zahtjevna i često neshvatljiva?
- Knjiga Otkrivenja pripada specifičnom književnom i teološkom žanru koji se naziva apokaliptička literatura, i upravo je to prvi ključ njezina razumijevanja. Ona ne funkcionira kao povijesni izvještaj, kronika ili narativ u klasičnom smislu, nego kao tekst koji se izražava kroz gustu simboliku, vizije, slike i metafore. Zbog toga je za suvremenog čitatelja često zahtjevna, jer zahtijeva drugačiji način čitanja od onoga na koji smo navikli. U njoj nalazimo brojeve, slike nebeskih stvarnosti, prikaze borbe dobra i zla, kozmičke simbole i snažne poetsko-teološke izraze koji nisu doslovni opis stvarnosti, nego interpretacija stvarnosti. U njezinu povijesnom kontekstu, ona je nastala kao poruka kršćanskim zajednicama koje su živjele u napetostima, progonima i nesigurnosti. Stoga njezina osnovna funkcija nije izazivanje straha, nego upravo suprotno, ohrabrenje, utjeha i potvrda da povijest nije prepuštena kaosu, nego Božjem planu spasenja.
· Koje su najčešće pogreške ili zablude u tumačenju Apokalipse?
- Jedna od temeljnih pogrešaka u čitanju Knjige Otkrivenja jest nedostatak hermeneutičkog pristupa, odnosno nedostatak ključa tumačenja koji uzima u obzir njezin žanr, simboliku i povijesni kontekst. Ljudi je često čitaju kao „skriveni scenarij budućnosti” ili kao preciznu vremensku mapu događaja na kraju svijeta, što nije njezina namjera. Takav pristup vodi prema proizvoljnim interpretacijama u kojima se pojedini simboli pokušavaju mehanički povezati s aktualnim političkim ili društvenim događajima. Druga česta pogreška jest doslovno čitanje simboličkih slika, pri čemu se gubi njihova teološka poruka. Apokaliptički govor ne opisuje događaje fotografski, nego teološki interpretira povijest. Treća opasnost jest „dekontekstualizacija” teksta, kada se Apokalipsa izvlači iz svojega liturgijskog, crkvenog i povijesnog okvira te se koristi za spekulacije, strahove ili senzacionalizam. Time se gubi njezina osnovna poruka vjere i nade.
· Koliko Knjigu Otkrivenja trebamo čitati simbolički, a koliko doslovno?
- Knjiga Otkrivenja ne može se čitati ni isključivo doslovno ni isključivo simbolički, nego kroz prepoznavanje njezine književne strukture i teološkog jezika. Ona koristi simbolički govor kao primarni način izražavanja, ali u njemu prenosi vrlo konkretne teološke istine. Ako bismo je čitali doslovno, došli bismo do apsurdnih zaključaka, primjerice da postoje doslovni zmajevi, višeglava bića ili da nebeska tijela fizički padaju na zemlju. Međutim, u biblijskoj simbolici takve slike imaju jasno značenje: zmaj predstavlja sile zla, zvijezde mogu označavati vladare ili autoritete, a kozmički poremećaji označavaju povijesne i duhovne preokrete. Stoga je nužno razumjeti da Apokalipsa ne govori „kako nešto izgleda”, nego „što nešto znači u Božjem planu povijesti”.
· Kako u Apokalipsi prepoznati poruku nade, a ne straha?
- Iako se Knjiga Otkrivenja u popularnoj percepciji često povezuje s katastrofičnim scenarijima i „krajem svijeta”, njezina unutarnja teološka struktura u potpunosti je drukčija. Ona je knjiga nade. Središnja figura nije apokaliptična prijetnja, nego Isus Krist, Jaganjac koji je zaklan, ali stoji, odnosno onaj koji pobjeđuje upravo kroz vlastitu žrtvu, smrt i uskrsnuće. Time se naglašava da zlo, iako može biti povijesno snažno i prisutno, nije konačno. Vrhunac knjige nije uništenje, nego novo stvaranje, vizija novoga Jeruzalema, u kojem Bog prebiva sa svojim narodom. To je eshatološka slika punine zajedništva, mira i života. U tom smislu Apokalipsa ne govori o kraju kao uništenju, nego o kraju kao ispunjenju i preobrazbi.
· Koja je glavna poruka Knjige Otkrivenja za današnjeg čovjeka?
- Središnja poruka Knjige Otkrivenja jest teološka i egzistencijalna utjeha, povijest nije prepuštena slučaju, nego je usmjerena prema Božjem konačnom ispunjenju. To je poruka da zlo, patnja i smrt nemaju posljednju riječ. Ona je napisana za zajednice koje su živjele u progonstvu i nesigurnosti, i upravo njima je trebala dati snagu ustrajnosti. Krist kao Jaganjac postaje hermeneutski ključ cijele knjige, on je onaj koji već pobjeđuje povijest i u čijem svjetlu vjernik razumije vlastiti život. Za suvremenog čovjeka to znači da ni osobna patnja, ni društvene krize, ni povijesne napetosti nisu konačne stvarnosti, nego prostor u kojem se ostvaruje Božji plan spasenja.
· Kako čitati Bibliju da ona postane susret s Bogom?
- Biblija nije primarno informativni tekst, nego sakramentalni prostor Riječi, mjesto susreta između Boga i čovjeka. Zato njezino čitanje ne smije ostati na razini intelektualne analize. Tradicionalni crkveni način čitanja Svetoga pisma jest molitveno čitanje, odnosno lectio divina. To znači da tekst ne samo čitamo, nego ga slušamo, promišljamo, molimo i naposljetku primjenjujemo u životu. U tom procesu Biblija prestaje biti „knjiga o Bogu” i postaje „Božja riječ meni osobno”. Čitatelj tada ulazi u dijalog, a ne u interpretaciju zatvorenog sustava.
· Primjećujete li interes za Bibliju, osobito među mladima?
- Može se reći da interes postoji, ali on je često uvjetovan načinom pristupa. Kada se Biblija predstavlja kao živa i relevantna riječ, a ne kao apstraktni ili udaljeni tekst, tada se otvara prostor interesa, osobito među mladima. Mnogi mladi ljudi nemaju problem s Biblijom kao takvom, nego sa strahom da je neće razumjeti ili da nisu „dovoljno pripremljeni” za njezino čitanje. Iskustvo pokazuje da, kada se stvore biblijske skupine, tribine i zajedničko čitanje, dolazi do stvarnog susreta s tekstom i njegovom duhovnom snagom. Zato je važno pastoralno posredovanje koje Bibliju približava na jednostavan, ali teološki vjeran način.
· Koji su najveći izazovi biblijskog pastorala danas?
- Najveći izazov suvremenog biblijskog pastorala jest pluralizam interpretacija u digitalnom prostoru. Društvene mreže omogućuju da svatko može iznositi tumačenja Svetoga pisma, bez nužno potrebne teološke formacije ili crkvenog konteksta. To dovodi do inflacije informacija, ali i do relativizacije autoriteta i stručnosti. U takvom okruženju lako se gubi razlika između teološki utemeljenog tumačenja i osobnih interpretacija. Stoga je jedan od ključnih zadataka biblijskog pastorala pomoći vjernicima da razviju kriterije razlučivanja, kako bi Bibliju čitali u zajedništvu Crkve i u kontinuitetu njezine tradicije.
· Postoji li dio Knjige Otkrivenja koji vam je osobno posebno važan?
- Da, ima ih više. Na samom početku Knjige Otkrivenja posebno mi je snažna slika Krista kao onoga „koji nas ljubi“ - Isusa Krista koji se objavljuje kao onaj koji ostaje trajno prisutan u životu Crkve i vjernika. Također su mi posebno bliska pisma sedmerim crkvama u Otkrivenju. Imao sam priliku posjetiti ta mjesta u Turskoj, u Anatoliji, gdje su se nalazile te prve kršćanske zajednice - Efez, Smirna, Pergam, Laodiceja i druge. Riječ je o vrlo konkretnim i povijesno utemeljenim mjestima, ali ona istodobno nose iznimno snažnu duhovnu poruku. Svako od tih pisama upućeno je stvarnoj zajednici, s njezinim konkretnim životnim izazovima, ali i s porukom koja nadilazi to povijesno vrijeme. Upravo u toj dubokoj povezanosti povijesnog i duhovnog vidi se snaga Knjige Otkrivenja, ona govori konkretnim ljudima svojega vremena, ali istodobno ostaje živa i upućena svakoj generaciji vjernika.
· Što poručiti onima koji žele početi čitati Bibliju, ali osjećaju strah?
- Prije svega, važno je naglasiti da Biblija nije knjiga koju treba otvoriti bez pripreme, ali još manje knjiga od koje treba imati strah. Ona je put koji se postupno otkriva. Zato nije preporučljivo započeti s najtežim tekstovima poput Knjige Otkrivenja, nego s Evanđeljima, Psalmima i temeljnim biblijskim tekstovima koji su bliži i razumljiviji. Također je važno imati pratnju, bilo kroz biblijske skupine, pastoralne susrete ili stručno vođeno čitanje, kako bi se izbjegla pogrešna interpretacija i osiguralo ispravno razumijevanje. Cilj čitanja Biblije nije samo znanje, nego susret. I upravo taj susret postupno mijenja čovjekov život, način razmišljanja i njegovu duhovnost.