U samom središtu Starih Jankovaca, na granama oraha stradalog u olujnom nevremenu, ovih je dana utočište pronašlo deset jedinki male ušare (Asio otus) – strogo zaštićene vrste sove koju mještani godinama nisu viđali na ovom području. Prizor koji je oduševio djecu i iznenadio odrasle, ujedno je i snažan podsjetnik na važnost očuvanja prirodnih staništa, čak i u urbanim sredinama.
Načelnik Općine Stari Jankovci Dragan Sudarević kaže kako se s ovakvim prizorom nije susreo ranije.
– Tijekom zime redovito ostavljam hranu za ptice i viđam razne vrste, ali sove nisam očekivao. Njihov povratak doživljavam kao lijep i rijedak znak očuvanosti prirode u našem okruženju – ističe Sudarević.
Zašto sove biraju naselja?
Prema riječima Krunoslava Buhača, zamjenika pročelnice za poljoprivredu Vukovarsko-srijemske županije, sove sve češće borave u naseljenim mjestima jer ondje pronalaze sigurnost i obilje hrane.
Zimske kolonije – privremeno utočište
– Postoji stara uzrečica: “Ako imaš sovu u dvorištu, nemaš miša ni štakora”. Iako inače ne koriste orah, olujom izlomljene grane stvorile su idealnu strukturu za njihov boravak. Priroda je doista čudo – kaže Buhač.
Mala ušara srednje je velika sova, s rasponom krila do jednog metra, iznimno korisna u održavanju prirodne ravnoteže jer se hrani sitnim glodavcima. Ovdje je riječ o tzv. zimskom sovniku. Tijekom hladnih mjeseci sove se okupljaju radi zajedničke sigurnosti. Već krajem siječnja ili početkom veljače kolonije se razilaze, a ptice kreću u potragu za novim gnijezdima i partnerima – kaže Buhač.
Stručni voditelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Vukovarsko-srijemske županije Mario Raguž pojašnjava kako jedna sova tijekom noći može uloviti i do deset glodavaca, što znači da kolonija od desetak ptica iz naselja ukloni i stotine glodavaca svake noći.
- Uz to, sove mogu imati i izrazito velike kolonije, zabilježili smo i jednu u kojoj je preko 50 ptica. Nedavno smo imali slučaj u Vrbanji, nazvala nas je gospođa koja ima koloniju malih ušara na boru ispred obiteljske kuće. Crnogorična stabla sove posebno vole i u toj ih je koloniji bilo 30. Sove su inače noćne grabljivice, tijekom dana spavaju i odmaraju se, a noću love – ističe Raguž, dodajući da bilježe kolonije u gotovo svim selima, naseljima i gradovima diljem županije.
- Ljudi ih možda ne primjećuju, ali mi koji se bavimo zaštitom prirode, takve stvari bilježimo i znamo otprilike gdje se nalaze kolonije malih ušara – naglašava Raguž.
Zaštita nije opcija, nego obveza
Iako su sove prilagođene životu uz ljude – zahvaljujući mimikriji, izuzetno razvijenom sluhu i bešumnom letu – one su i dalje izrazito ranjive. Prometnice, nestanak staništa i ljudska nepažnja, promet, olujno nevrijeme, česti su uzroci ozljeda i uginuća.
– Godišnje zbrinjavamo velik broj ozlijeđenih ptica, najčešće stradalih na cestama ili ispale iz gnijezda. Takve jedinke prevozimo u prihvatilište za zaštićene vrste u Osijeku, gdje im veterinarski timovi pružaju stručnu skrb, a nakon oporavka vraćaju ih u prirodu – pojašnjava.
Dodaje kako se, prema potrebi, koriste i prihvatilišta u Slavonskom Brodu i Zagrebu, no cilj je uvijek što brže zbrinjavanje u najbližoj ustanovi.
– Spašavanje ozlijeđenih jedinki i briga o zaštićenim vrstama nisu iznimka, nego dio naše svakodnevne obveze – naglašava Raguž.
Pojava sova u Starim Jankovcima nije samo zanimljiv prirodni fenomen, već i jasan poziv na odgovornost: priroda nam se približila, a na nama je da je zaštitimo.